Subotnja noć na Pelješcu pretvorila se u potragu za životom kada je 76-godišnja Mira Bauman nestala iz svoje kuće u Trpnju. Nad mjesto se spustio pljusak, sat pokazivao nešto poslije 20 sati, a sa svakom minutom rasla je bojazan da će mrkla noć prikriti tragove umorne starice.
Vatrogasci i mještani već su pretražili brežuljke iznad mjesta, no najvažniji se trag pojavio tek kad su se u potragu uključili mladići koji su dotad gledali nogometnu utakmicu.
„Nije bilo dvojbe; ugasili smo televizor i krenuli”, prisjeća se 22-godišnji student nautike Vinko Milinović. On, prijatelj Anton Orhanović iz Orebića i još nekoliko kolega raspršili su se stazama prema crkvi sv. Roka – mjestu na koje je gospođa Bauman često odlazila u šetnju.
Jedina im je rasvjeta bila svjetlo dvaju mobitela. Kiša je pritiskala, vjetar nosio granje, a onda su spazili – psa. Životinja je lajala, ali nakon kratkog smirivanja počela je vući prema ogradi uz padinu. Tri do četiri metra ispod, u mraku i grmlju, začulo se šuštanje. Mobitel je osvijetlio siluetu: pokisla starica ležala je na granama i rukama pokušavala dozvati pomoć.
„Mjesto je bilo nezgodno, gotovo nevidljivo s puta. Da nismo slijedili psa, teško bismo je pronašli”, kaže Milinović. Odmah je nazvao lokalne vatrogasce; u 20.25 sati stigli su i medicinari. Gospođa Bauman je izvučena s lakšim ogrebotinama te prevezena u dubrovačku bolnicu, gdje je zadržana na promatranju – bez ozbiljnijih ozljeda.
Mještani Trpnja danas hvale prisebnost i hrabrost svojih mladića. U minuti kada je nogomet zastao, a pljusak prijetio da proguta svaki trag, upravo su oni – potpomognuti odanosti jednog psa – donijeli sretan kraj noći koju će Pelješac još dugo prepričavati.