Prije točno 13 godina Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju jednoglasno je ukinulo sve osuđujuće presude generalima Antu Gotovini i Mladenu Markaču. Presuda objavljena 16. studenoga 2012. u Haagu odjeknula je diljem Hrvatske kao signal za slavlje: ljudi su se grlili na ulicama, svirali sirene i masovno se okupili na Trgu bana Jelačića čekajući povratak dvojice zapovjednika.
Gotovina se iste večeri, uz pljesak i pjesmu tisuća okupljenih, obratio okupljenima riječima: „Sretni smo što smo s vama večeras svi zajedno. Ovo je naša zajednička pobjeda. Bila je ratna Oluja, a ovo je pravna Oluja. Stavili smo točku na 'i' Domovinskom ratu. Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti svi zajedno.”
Markač je emotivno dodao: „Znao sam da nije bilo zločinačkog pothvata, da su hrvatska vojska i hrvatska policija časno oslobodile Hrvatsku. Oslobodili smo je bez ikakve mrlje.”
Do oslobađajuće presude vodio je dug i dramatičan proces. Tajna optužnica protiv trojice generala – Gotovine, Markača i Ivana Čermaka – stigla je u Zagreb 2001. godine. Dok se Gotovina dao u bijeg i uhićen je tek 2005., Čermak i Markač dobrovoljno su otišli u Haag. Suđenje je počelo 2008.; Čermak je u međuvremenu oslobođen, a Gotovina i Markač u travnju 2011. osuđeni su na 24, odnosno 18 godina zatvora. Godinu kasnije sudac Theodor Meron poništio je presudu i pustio ih na slobodu.
Tadašnji ministar obrane Ante Kotromanović desetom je godišnjicom oslobođenja evocirao dramatične trenutke u kojima je s premijerom Zoranom Milanovićem pratio prijenos iz Haaga. „Kada je sudac rekao da je Ante slobodan, on je rekao: ‘To je pobjeda’, i doslovce: ‘Pali motore, idi ga što prije dovesti!’”, prisjetio se Kotromanović i opisao kako je nazvao Gotovininu suprugu Dunju te je žurno krenuo po generala.
Dan povratka, ispunjen zastavama, suzama i pjesmom, mnogi i danas opisuju kao nezaobilazan trenutak moderne hrvatske povijesti – završni čin pravne borbe za operaciju Oluja i simbolički završetak Domovinskog rata. Trinaest godina kasnije sjećanja su i dalje živa, a generali Gotovina i Markač ostaju personifikacija te, kako ju je Gotovina nazvao, „pravne Oluje”.
