Prošlo je 34 godine otkako je u ratnom metežu 1991. ubijen Dušan Trivunčić, saborski zastupnik iz prvog višestranačkog saziva i cijenjeni agronom iz Jasenovca. Unatoč zakonskoj odredbi da ratni zločini ne zastarijevaju, počinitelji nikada nisu identificirani niti privedeni.
Trivunčić je 17. rujna 1991. odveden iz vlastitog doma: prema televizijskom prilogu VIDE TV-a, četvorica uniformiranih muškaraca došla su bijelim kombijem, pretresla kuću, stavila mu lisice i odvezla ga u nepoznatom smjeru. Dva dana kasnije njegovo je tijelo, s prostrijelnim ranama na prsima i glavi, pronađeno ispod autoceste kod Novske. Državno odvjetništvo slučaj vodi kao ratni zločin, no istraga stoji na mrtvoj točki.
Žrtva zaborava
U javnosti gotovo da i nema sjećanja na čovjeka kojega su sugrađani – Srbi i Hrvati – smatrali mirotvorcem. Trivunčić je, podsjeća VIDE TV, ostao jedini saborski zastupnik ubijen tijekom mandata čije se ime danas rijetko spominje, a državni se vrh ne oglašava o istragama. Njegova kći godinama bezuspješno traži odgovor gdje je slučaj zapinjao.
Polaganje cvijeća na njegov grob ovih je dana organizirao SDSS; zastupnice i potpredsjednice stranke Anja Šimpraga i Dragana Jeckov odale su počast kolegi stradalom zbog, kako tvrde, nacionalne pripadnosti. Iz redova Trivunčićeve matične stranke, tadašnjeg SKH – Stranke demokratskih promjena (danas SDP), vlada šutnja. Ni aktualni predsjednik Republike Zoran Milanović, nekadašnji predsjednik SDP-a, nije odgovorio na pismo obitelji s upitom o napretku istrage.
Posljedice straha
Nakon ubojstva u rujnu 1991., mnogi su Srbi jasenovačkog kraja napustili domove uvjereni da bi i njih mogla zadesiti ista sudbina. Pretpostavka da je atentat poslužio kao upozorenje lokalnom srpskom stanovništvu i danas kruži među preživjelima.
Tri desetljeća kasnije, slučaj Dušana Trivunčića ostaje otvorena rana: nema memorijalnog obilježja na nacionalnoj razini, a državni organi tek povremeno podsjećaju da će „istraga trajati dok se ne pronađu počinitelji”. Obitelj i malobrojni politički saveznici i dalje čekaju konkretne pomake, upozoravajući da šutnja i zaborav ne mogu biti zamjena za pravdu.
