ZAGREB – Uoči obljetnice stradanja ratnog snimatelja Hrvatske radiotelevizije Gordana Lederera, podsjeća se na priču čovjeka čiji je objektiv ovjekovječio prve crte obrane, ali i trenutak vlastite pogibije.
- kolovoza 1991. Lederer je s gardistima postrojbe „Tigrovi”, koje je vodio Damir Tomljanović Gavran, krenuo u izviđanje prema Čukur brdu iznad Hrvatske Kostajnice. Dok je kamerom bilježio kretanje skupine, s neprijateljskih položaja zapucao je snajperist. Pucanj Milana Zorića pogodio je snimatelja; kamera je zabilježila zvuk metka i nekoliko puta se prevrnula prije nego što se u kadru ukazalo nebo.
Dok su suborci pokušavali pružiti prvu pomoć, s istih je položaja ispaljena granata koja mu je nanijela dodatne ozljede. Zapovjednik obrane Pounja Tomo Medved zatražio je hitnu helikoptersku evakuaciju, no načelnik štaba 5. armijske oblasti JNA, general Andrija Rašeta, to je odbio. Lederer je cestom prevožen prema Zagrebu i preminuo je u 34. godini. Za njegovu smrt nitko nije odgovarao.
Rođen 21. travnja 1958. u Zagrebu, diplomirao je filmsko i televizijsko snimanje na Akademiji dramske umjetnosti. Prije Domovinskog rata snimao je u Iraku, a po povratku je obilazio krizna žarišta od Knina do Vukovara, snimivši i prvi oružani sukob hrvatskih snaga s pobunjenim Srbima u Pakracu u ožujku 1991.
U spomen na hrabrog snimatelja, 2015. je na Čukur brdu podignut memorijal „Slomljeni pejzaž” kipara Petra Barišića i studija NFO. Monument, oblikovan poput golemog objektiva čija je leća napukla od metka, doseže se stazom od 33 betonske ploče – po jednoj za svaku godinu Ledererova života – podsjećajući na role filma koje je neumorno trošio bilježeći istinu.
Lederer je iza sebe ostavio suprugu Anu i kćer Petru. Njegovi kadrovi, osobito legendarna „Banijska ratna praskozorja”, i dalje su jedno od najupečatljivijih svjedočanstava Domovinskog rata i ratnog novinarstva u hrvatskoj povijesti.