Smještena među gustim šumama na istočnom rubu Bosne i Hercegovine, Srebrenica je danas tek blijeda sjena prijeratnog grada. Prije rata brojila je oko 37 000 stanovnika; sada ih je jedva 5000. Nekadašnjih 11 000 zaposlenih zamijenio je pojam – san, kažu mještani.
Podsjetnik na 11. srpnja 1995.
Prije točno 30 godina, nakon što je Vojska Republike Srpske ušla u Srebrenicu, započeo je pogrom kakav Europa nije vidjela od Drugoga svjetskog rata. Više od 8000 Bošnjaka – većinom razoružanih muškaraca – sustavno je ubijeno na lokacijama od Potočara do šumskih puteva prema Kladnju i Tuzli. Ubojstva su bila metodična, vođena unaprijed zacrtanim planom brisanja čitavog naroda s toga prostora.
Ulice koje su nekad vrvjele životom danas su tihe. Ipak, svaka od njih nosi priču o gubicima, ali i o upornosti preživjelih koji se, unatoč praznim kućama i sve rjeđim radnim mjestima, trude obnoviti zajednicu.
Ni jedan dan u Srebrenici ne može biti običan – baš kao što ni sjećanje na srpanj 1995. nikada neće izblijedjeti.