Europska unija istodobno pregovara o dvjema ambicioznim inicijativama koje, prema kritičarima, vuku u suprotnim smjerovima:
• Kritični akt o lijekovima (CMA) trebao bi potaknuti povrat proizvodnje osnovnih lijekova i njihovih sastojaka u Europu te smanjiti ovisnost o pojedinačnim tržištima. • Novo dogovoreni sporazum o slobodnoj trgovini s Indijom, potpisan krajem siječnja, ukida carinu od 11 % na farmaceutske proizvode i pojednostavljuje administrativne postupke za indijske izvoznike.
Ekonomist ING-a Diederik Stadig ocjenjuje da se „CMA i sporazum kreću u suprotnim smjerovima”, jer će jeftiniji uvoz dodatno učvrstiti ovisnost o indijskim generičkim lijekovima i aktivnim farmaceutskim sastojcima (API-ima). Indija, često nazvana „ljekarnom svijeta”, već sad proizvodi 40 % dobavljača API-ja za kritične lijekove u EU, a više od 90 % tih lijekova su generici.
Brojke potvrđuju neravnotežu: EU je 2025. iz Indije uvezla lijekove i sastojke vrijedne 3,35 milijardi eura, teške više od 60 tisuća tona, dok je u istom razdoblju u Indiju izvezla robu vrijednu 1,87 milijardi eura (16 tisuća tona).
Parlamentarni izvjestitelj za CMA Tomislav Sokol (EPP) smatra da za Europu „geopolitiški gledano, treba diverzificirati trgovinske odnose i partnerstva s državama poput Indije”, ali i naglašava da je „ključno smanjiti ovisnost o trećim zemljama – upravo to CMA s naglašenom europskom preferencijom nastoji postići”.
Europska komisija odbacuje optužbe o sukobu politika. Glasnogovornica Eva Hrncirova tvrdi da su „CMA i sporazum s Indijom komplementarni”, jer će se kroz zakon podupirati ulaganja u proizvodnju unutar EU-a, a istodobno razvijati međunarodna partnerstva radi diverzifikacije.
I Vijeće EU drži da se „strateška otpornost i otvorena trgovina ne isključuju”, poručuju iz ciparskog predsjedništva.
Pravni stručnjak Stefano Marino, bivši šef pravne službe EMA-e, upozorava ipak na logičku petlju: „Zar inzistiranje na koncentraciji proizvodnje u EU ne kolidira barem malo s načelima suradnje s Indijom?”
Stadig dodaje da bi CMA mogao uspjeti samo ako Unija uvede natječaje temeljene na otpornosti opskrbnog lanca i stroga pravila dvostrukog izvora, „no s obzirom na pritisak na zdravstvene proračune, to nije vjerojatno”.
Profesor javnog zdravstva Helmut Brand iz Maastrichta rješenje vidi u širenju mreže dobavljača: „Ako bismo imali četiri ili pet isporučitelja diljem svijeta, mala je vjerojatnost da bismo sa svima odjednom bili u sukobu.”
Dok pregovarači paralelno dorađuju tekst CMA-a i finaliziraju pojedinosti trgovinskog sporazuma, ostaje otvoreno pitanje može li EU istodobno jačati vlastitu farmaceutsku industriju i produbljivati oslonac na vanjske proizvođače.
