U srijedu se navršava točno 35 godina od jednog od najsnažnijih navijačkih manifestacija u hrvatskoj povijesti. Dana 26. rujna 1990., u 73. minuti dvoboja Hajduk – Partizan na Poljudu, skupina pripadnika Torcide preskočila je ogradu, prekinula utakmicu i zapalila jugoslavensku trobojnicu s crvenom zvijezdom. Dok je plamen gutao zastavu, sjever je pjevao Oliverovu "A sad adio" i skandirao "Hrvatska, Hrvatska". Na tribinama nije bilo gostujućih navijača, a mnogi taj čin vide kao simbolični kraj zajedničke lige i same države.
"Mi smo se dogovorili da ćemo, bez obzira na rezultat, prekinuti utakmicu. Znalo se tko će ući na teren, tko će zapaliti zastavu. Imena nisu važna, ali sve je bilo organizirano", prisjetio se tadašnji predsjednik navijačke skupine Stipe Valenta.
Napetoj jeseni prethodio je i neodigrani susret Dinama i Crvene zvezde na Maksimiru u svibnju iste godine, no splitski događaj označio je novu, dramatičniju fazu raspada nekadašnjeg zajedništva. Valenta, kojega je otac – strastveni hajdukovac – još pri rođenju nazvao Hajduk, kaže da su mu slike baklji i zastave i danas "nadasve lijepa sjećanja".
Nogometna kulisa nije mogla sakriti političku kulisu: Hajduk je uoči tog kola pobijedio Borac u Banjoj Luci (2:0), a nakon prekida u Splitu uslijedili su poraz u Zemunu protiv Zemunela (0:1) i odlazak talentiranog trenera Luke Peruzovića. Raspored mu je već bio zgusnut zbog Europskog atletskog prvenstva održanog na Poljudu, a atmosfera je bila opterećena politikom više nego samom igrom.
Peruzovića je naslijedio Joško Skoblar, koji je s "bijelima" na proljeće uzeo Kup (1:0 protiv Crvene zvezde, strijelac Alen Bokšić). No ni on nije izdržao do kraja sezone; završnicu je vodio Stanko Poklepović, čija je momčad doživjela minimalan poraz na beogradskoj Marakani (0:1, strijelac Darko Pančev).
U retrospektivi, slika zapaljene zastave na poljudskom travnjaku postala je jedan od najprepoznatljivijih kadrova prijelomnog vremena koje je europski jug jugoistočne Europe uskoro pretvorilo u mozaik novih država. A za navijače Hajduka ostala je uspomena na trenutak kada je nogometni sjever rekao svoje – i posljednji put poručio: "A sad adio".
