Rat u Ukrajini ulazi u četvrtu godinu, ruski projektili i dronovi sve češće gađaju ukrajinske gradove, a povremeno prelete i granice Europske unije. Dok Kijev uzvraća udarima duboko u ruskom zaleđu, hrvatski fizičar i bivši saborski zastupnik Tonči Tadić smatra da se ključni akteri ponašaju po starim obrascima – i ponavljaju tuđe greške.
„Putin je ohrabren potporom iz Pekinga i time što Donald Trump u više od pola godine nije napravio apsolutno ništa. Nije važno što Trump govori, važno je ono što radi – a on ne radi ništa”, kaže Tadić.
Dva različita modela vladanja
Prema njegovu tumačenju, Vladimir Putin je „prošao sve rigorozne KGB-ove treninge” i svjestan je da bez potpore čitavog državnog aparata ne može voditi rat. Nasuprot tome, Trump, koji se u SAD-u vraća u utrku za Bijelu kuću, „državu vodi kao da upravlja golf-klubom: sam donosi odluke, oslanja se na osjećaje i vjeruje da može šarmirati sugovornike kao kralj iz 14. stoljeća”. Iako bi mogao koristiti stručnjake, „Trump to jednostavno ne želi”, dodaje Tadić.
Zaustavljanje Moskve istom mjerom
Ruski napadi na civilnu infrastrukturu, uključujući posljednji val bespilotnih letjelica u kojem je 19 dronova završilo iznad Poljske, potaknuli su Ukrajinu da uzvrati po ruskim gradovima i rafinerijama. Po Tadiću, to je jedini način: „Ukrajina mora napadati rusku infrastrukturu kako bi prisilila Kremlj da stane. Winston Churchill ne bi oklijevao ni minute – uzvratio bi jednakom mjerom.”
Ključna Putinova pogreška, smatra, identična je onoj Adolfa Hitlera u Drugom svjetskom ratu – uvjerenje da napadnuta strana nema čime odgovoriti. „Ukrajinci imaju čime. Već su uništili oko 25 % kapaciteta ruskih rafinerija i nastavit će pogađati logistiku, osobito energetsku infrastrukturu u europskom dijelu Rusije prije zime.”
Logistika kao okidač
Vojna maksima glasi da se „amateri bave strategijom, a profesionalci logistikom”. Tadić podsjeća da Rusija u tri godine nije uspjela slomiti ukrajinsku opskrbnu mrežu, dok udari na rusku logistiku već stvaraju prve pukotine: „Prosječni Rus rat još ne osjeća, osim što posljednjih tjedana u kolonama čeka gorivo. Što bude više takvih redova, to će unutarnja situacija za Putina biti nepovoljnija.”
Za sada, zaključuje, kraj rata nije na vidiku. Izlaz vidi tek u daljnjem pritisku na rusku infrastrukturu koji bi, uz rast nezadovoljstva u Rusiji, Moskvu mogao prisiliti na promjenu kursa.
