Od Kuzme zabilježenog u 9. stoljeću do današnjeg Ivice Puljka, Split je tijekom više od tisućljeća prebrojio čak 359 različitih upravitelja – priora, knezova, hercega, potestata, kapetana, općinskih upravnika, komesara, glavara, načelnika i gradonačelnika.
Brojka sama po sebi otkriva koliko se često upravljačka palica mijenjala, ponekad i dvostruko: u Drugom svjetskom ratu grad je istodobno imao fašističkoga gradonačelnika u gradu i partizanskoga u šumi. U tako gustoj povijesnoj galeriji teško je izabrati „najboljeg”, jer – kako svjedoči gradska memorija – gotovo svaki je barem nečim doprinio, osim ako nije bio, kako se slikovito kaže, „totalna linčina i ignorant”.
Popis imena koji se najčešće spominju u modernim raspravama kreće od Ivice Puljka, aktualnog gradonačelnika, pa unatrag do Andra Krstulovića Opare, Jakova Keruma, Nikole Grabića i Jurice Puljića. Svi oni za života – ili barem za mandata – tvrde da su gradu ostavili neizbrisiv trag.
No Split pamti i osebujne likove iz prošlosti. Legendarni Dotur Vice, pravim imenom pjesnik Vicko Mihaljević, ostao je upamćen više po karizmi nego po opipljivim projektima. Takvi detalji pokazuju da se „najbolji” ne mjeri samo u zgradama i cestama, nego i u načinu na koji je vodstvo ulazilo u kolektivno sjećanje grada.
Konačni poredak — ako je uopće moguć — ovisi o tome vrednuje li se urbanistički razvoj, socijalne programe, financijsku stabilnost ili, pak, osebujnost karaktera. U međuvremenu, Split će i dalje raspravljati: koji je od 359 čelnika doista zadužio grad tako da zasluži prvo mjesto?
