Prvi hrvatski kralj Tomislav i dalje izaziva snažne emocije i ponos u narodnom sjećanju, premda o njegovu životu postoje tek rijetki povijesni tragovi.
Pismo pape Ivana X. iz 925. godine prvi je dokument u kojem se Tomislava naziva „rex Chroatorum“, što ga čini prvim vladarom koji je nosio kraljevsku titulu umjesto dotadašnje kneževske. O samoj krunidbi, obitelji ili mjestu rođenja izvori šute, pa je moderno poimanje Tomislava dijelom oblikovano tek u 19. stoljeću: povjesničar Franjo Rački 1871. ga je istaknuo kao prvog hrvatskog kralja, dok je Ivan Kukuljević 1879. popularizirao priču o krunidbi na Duvanjskom polju, koju je Oton Iveković zauvijek ovjekovječio svojom slavnom slikom.
Iako povjesničari osporavaju postojanje same krunidbe, ne dovode u pitanje Tomislavljev kraljevski status. Vladavinu mu smještaju između 910. i 930. godine – u vrijeme borbi Bugarske i Bizanta – koje je iskoristio kako bi proširio vlast na donjopanonska i dalmatinska područja, a djelomično i na Bosnu. Pojedini istraživači drže da je do Drave dopirao tek politički utjecaj, no granice ostaju predmet rasprava.
Veliku ulogu odigrao je i na crkvenom polju. Na njegov poticaj 925. i 928. održana su dva sabora u Splitu na kojima se raspravljalo o uporabi slavenskog jezika u bogoslužju. Zaključci su težili latinskom obredu, ali su slavenski svećenici ipak zadržani, čime su – paradoksalno – udareni temelji glagoljaškoj tradiciji među Hrvatima. Istodobno je splitski nadbiskup postao metropolit, što je dovelo do ukidanja ninske biskupije i legendi o borbi biskupa Grgura Ninskog za glagoljicu i narodni jezik.
Kralj Tomislav izrastao je u trajni simbol hrvatskog suvereniteta osobito krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada je jačala potreba za nacionalnim zajedništvom. Vrhunac te simbolike bila je spektakularna proslava 1000. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva 1925. godine. Program je osmislila Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“, udruga posvećena čuvanju povijesne baštine, čiji je trag vidljiv na brojnim spomenicima i pločama diljem zemlje. U Osijeku je tadašnja gradska vlast preimenovala Pukovnijski vrt u Tomislavovo šetalište, a gradonačelnik je zasadio „spomen-lipu“ čiji su izdanci preživjeli i nakon što je stablo posječeno poslije Drugoga svjetskog rata – postavši živom metaforom otpornosti narodne memorije.
Iako je komunistički režim 1946. zabranio rad Družbe i konfiscirao njezinu imovinu, udruga se poslije obnovila i ponovno sudjeluje u pripremama obilježavanja velikih jubileja. Njezin sadašnji veliki meštar je profesor Mislav Grgić, a među poznatim nekadašnjim članovima bili su Alojzije Stepinac, Franjo Tuđman i Oton Iveković.
Više od tisuću godina nakon što je papa Ivana X. potpisao pismo s naslovom „kralj Hrvata“, ime Tomislav ostaje neraskidivo povezano s idejom hrvatske državnosti – simbolom koji nadživljava rasprave o točnim granicama, datumu krunidbe ili povijesnim detaljima.