Iranska islamska republika, pod pritiskom dugogodišnjih međunarodnih sankcija zbog nuklearnog programa, desetljećima je održavala gospodarski opstanak oslanjajući se na trgovinske veze s Rusijom i nizom nezapadnih država, među kojima su Kina, Irak, Ujedinjeni Arapski Emirati i Turska.
No posljednji iransko-izraelski rat, zaključen primirjem 24. lipnja, otvorio je novu pukotinu u tom strateškom štitu. Izrael je prvo razmontirao mrežu iranskih posredničkih skupina, a zatim pogodio ciljeve unutar same Irana, čime je narušio regionalnu ravnotežu u korist Jeruzalema. Posljedice se već osjećaju u odnosima Teherana i Moskve.
Analitičari procjenjuju da će formalna suradnja dviju država potrajati, ali da se realna sposobnost Irana da podupre Kremlj rapidno smanjuje. Istodobno, Rusija duboko angažirana u ratu u Ukrajini raspolaže s malo viška resursa kojima bi mogla uzvratiti uslugu iranskom partneru.
„U javnosti će se rusko-iranski odnosi nastaviti uobičajeno”, ocjenjuje Neil Quilliam iz londonskog think tanka Chatham House. „Međutim, iza zatvorenih vrata, iransko povjerenje u Rusiju je narušeno, a to će bez sumnje oslabiti odnos. Teheran je, na svoju štetu, naučio da Rusija više nije pouzdan saveznik.”
Za Kremlj to znači da bi uskoro mogao ostati bez ključne poluge utjecaja na Bliskom istoku, dok se Teheran suočava s gubitkom vanjskog oslonca upravo u trenutku kada mu je potreban snažniji nego ikad.