Talijanska autorica Dacia Maraini ubraja se među ključne glasove europske književnosti druge polovice 20. i početka 21. stoljeća. U bogatoj karijeri izgradila je opus koji neumorno propituje položaj žena, često kombinirajući intimne sudbine i društvenu kritiku.
Maraini je napisala desetke romana i drama, a njezina su djela prevedena na više od 30 jezika, čime je njezin pogled na žensku emancipaciju postao globalno čitljiv. „Volim se izražavati riječima”, istaknula je u jednom od rijetkih javnih nastupa, sažimajući motivaciju kojom već desetljećima pokreće svoje junakinje.
Njezin talent i angažman nagrađivani su nizom prestižnih priznanja:
-
- osvojila je Formentorovu nagradu za roman „L’età del malessere”.
-
- dolazi Premio Fregene za dokumentarni roman „Isolina”, potresnu priču o mladoj ženi pogubljenoj u Prvom svjetskom ratu.
-
- roman „La lunga vita di Marianna Ucria” donosi joj Premio Campiello i nagradu za Knjigu godine zahvaljujući sugestivnom prikazu gluhe aristokratkinje koja se bori protiv okova sicilijanskog 18. stoljeća.
-
- priznanje Premio Strega za zbirku priča „Buio” učvrstilo je status autorice čiji glas nadilazi književnu scenu i utječe na društvene rasprave o nasilju, marginalizaciji i slobodi.
Danas, u 88. godini, Maraini i dalje piše, nastavljajući, kako sama kaže, „tražiti prave riječi za ženska iskustva koja se prečesto guraju u tišinu”.