Rijeka Cetina svake godine Jadranu dopremi oko 7 milijardi kubika vode, ali malo je poznato da se dio te goleme mase slijeva – doslovce – kroz utrobu planine.
Cetina započinje život na trima velikim vrelima – Glavašu, Vukovića vrilu i Batića vrilu – dok joj nizvodno pritječu Rumin, Kosinac, Ruda i Grab. Svi ovi pritoci dolaze s lijeve, herceg-bosanske strane, čime se objašnjava golemi sliv koji seže sve do Kupreških vrata.
Perućko jezero – srce sustava
Na srednjem toku, kraj triljskog kraja, šezdesetih je podignuta zemljana brana Peruća i istoimena hidroelektrana. Izvorna brana mogla je zadržati 530 milijuna kubika, no nakon miniranja u siječnju 1993. i hitne obnove završene 1996., kruna joj je podignuta za 1,5 metara pa danas prima 570 milijuna kubika. Voda u akumulaciji potpuno se zamijeni oko tri puta godišnje.
Tunel kroz planinu
Najzanimljiviji dio priče skriva se ispod Kamešnice. Iz umjetnog jezera Buško blato u Bosni i Hercegovini voda putuje 12-kilometarskim tunelom do turbine hidroelektrane Orlovac u Rudi. Ondje odrađuje energetski posao, a zatim je preuzima rječna pritoka Ruda i dovodi u glavnu maticu Cetine. Tim podzemnim putem godišnje stigne gotovo 400 milijuna kubika – dovoljno da se pokrije razlika između ukupne količine koju Cetina odvodi u more (oko 6,6 milijardi kubika nakon regulacija) i prirodnog dotoka.
Dvije vodene stepenice
Uz Peruću, još jedna akumulacija – jezero Prančevići – služi finom podešavanju protoka za hidroelektrane u donjem toku. Zahvaljujući tom kaskadnom sustavu Split i cijela Dalmatinska zagora dobivaju stabilnu opskrbu električnom energijom i pitkom vodom, a sam tok Cetine ostaje dovoljno snažan da kod Omiša u more ispusti impresivnih sedam milijardi kubika.
Dok turisti oduševljeno fotografiraju tirkizno „Oko Dalmacije” na izvoru Glavaša, najveći dio ove hidrografske čarolije odvija se daleko od pogleda – u tamnim galerijama brana i u tunelu što probija Kamešnicu, stvarajući jedan od najneobičnijih vodenih puteva jugoistočne Europe.