Arheolozi su na lokalitetu Begića Glavica iznad doline Lašve pronašli kameni zid star oko 3 500 godina koji, za razliku od tipičnih utvrda, ne okružuje naselje niti ima obrambenu funkciju.
Prema nalazima, zid je podignut izravno iznad pougljenjenih ostataka drvene građevine iz 11.–9. stoljeća pr. Kr. U slojevima ispod kamenja sačuvane su daske, dijelovi poda i keramičke posude, što upućuje na namjerno prekrivanje spaljene strukture. Istraživači zato pretpostavljaju da su tadašnji stanovnici željeli očuvati sjećanje na traumatičan požar ili su svjedočili ritualnom spaljivanju nakon kojega je prostor pretvoren u svetište.
Radiokarbonske analize pokazuju tragove aktivnosti još od 13. stoljeća pr. Kr., a ljudi su, čini se, stoljećima nastavili dolaziti na mjesto: unutar zida pronađeni su metalni predmeti poput narukvica, igala i dijelova pojaseva, odloženi s posebnom pažnjom, što dodatno potvrđuje ritualni karakter lokaliteta.
Ukupni nalazi navode arheologe na zaključak da Begića Glavica nije bila ni naselje ni tvrđava, nego otvoreno brončanodobno svetište u kojem se „zid koji ništa ne brani, ali nešto čuva” pretvorio u čuvara kolektivnog sjećanja tadašnjih zajednica.