Djeca iz osnovne škole Joséphine Baker u Dijonu ostala su zatečena kada je uz njihovo igralište provirila lubanja – kostur uredno posjednut na dnu kružne jame promjera oko jedan metar.
Arheolozi su ubrzo potvrdili da je riječ o najnovijem u nizu galijskih „sjedećih“ ukopa, starijih više od 2 000 godina, kakvi su se u središtu Dijona otkrivali i ranije. Dosad je na gradilištu pronađeno ukupno 18 takvih grobova, većinom datiranih između 300. i 200. pr. Kr.
Prepoznatljiva poza • Leđa pokojnika naslonjena su na istočni zid jame, a pogled mu je usmjeren prema zapadu. • Ruke počivaju u krilu, bez osobnih predmeta ili nakita – izuzetak je tek jedna brončana narukvica koja potvrđuje razdoblje.
Ukupno je u svijetu registrirano tek 75 „sjedećih“ galijskih grobova, a više od četvrtine nalazi se unutar nekoliko stotina četvornih metara dijonskog središta, što upućuje na važnost tadašnjeg naselja.
„S obzirom na broj i očuvanost nalaza, možemo govoriti o značajnom galskom središtu u Dijonu“, izjavio je istraživač Régis Labeaune iz francuskog instituta INRAP.
Zagonetka bez odgovora Arheolozi zasad ne znaju zašto su neki Gali pokapani u sjedećem položaju niti jesu li u jame spuštani mrtvi ili još živi. Kod pet kostura vidljivi su tragovi nasilja, uključujući jedan smrtonosni udarac u lubanju, što otvara mogućnost kažnjeničkog rituala, ali nije isključeno ni da je riječ o počasti uglednima.
Analiza zuba pokazuje zavidnu očuvanost – vjerojatno zato što „nisu poznavali šećer“, objašnjava arhéo-antropologinja Annamaria Latron. Na kostima su ipak uočeni tragovi osteoartritisa, što upućuje na težak fizički rad, osobito nogu.
Latron priznaje da zaključak zasad izmiče: „Nemamo preferiranu hipotezu. Nedostaje nam površinski sloj koji je nekad pokrivao grobove. Biti arheolog ponekad je vrlo frustrirajuće.“
Stručnjaci nastavljaju istraživanja u nadi da će sloj po sloj razotkriti tajnu Gala koji i nakon dvije tisuće godina još uvijek – sjede.