Kad se u Hrvatskoj govori o mirovinama, rijetko tko može zamisliti iznose koji se u Švicarskoj smatraju uobičajenima. Ika Krebs-Batur, umirovljenica koja dio godine provodi na Jadranu, ispričala je da je tijekom zajedničkog života sa suprugom svakoga mjeseca raspolagala mirovinskim primanjima od približno 12.000 švicarskih franaka – što prema aktualnom tečaju premašuje 12.000 eura.
„Moj muž je imao oko 30.000 franaka mjesečno plaće, a ja 5.750 franaka”, navela je Krebs-Batur, slikovito pokazujući kako visoke plaće u radnom vijeku u alpskoj zemlji rezultiraju izdašnim mirovinama. Iako je suprug u međuvremenu preminuo, gospođa ostaje financijski potpuno zbrinuta.
Usporedbe radi, prosječna starosna mirovina u Hrvatskoj krajem prošle godine iznosila je tek nešto više od 500 eura. Razlika od gotovo 24 puta jasno pokazuje kolika je provalija između dvaju mirovinskih sustava, ali i općenitih životnih standarda.
Švicarska kombinira obvezni državni stup, obveznu profesionalnu štednju i dobrovoljne privatne fondove, što građanima često omogućuje udio mirovine blizu punoj radnoj plaći. Hrvatska, pak, već godinama traži način kako povećati primanja najstarijih, a sve veći trošak života dodatno otežava svakodnevicu umirovljenika.
Primjer Ike Krebs-Batur mnoge podsjeća da jednako nazvana faza života – mirovina – može značiti sasvim različitu realnost, ovisno o tome gdje ste radili, koliko ste zarađivali i kakav sustav solidarnosti i štednje stoji iza vas. U Hrvatskoj rasprave o reformama i dalje traju, dok švicarski umirovljenici slični Iki mogu – doslovno – obići svijet bez brige o bankovnom stanju.