Sve veći broj Britanaca starijih od 60 godina ulazi u mirovinu bez riješenog stambenog pitanja i završava u skupom privatnom najmu ili čak u zajedničkim stanovima s potpunim neznancima.
• Prema Engleskoj anketi o stanovanju, samo 6 % kućanstava čiji je nositelj stariji od 65 godina danas živi u privatnom najmu, no neovisni instituti procjenjuju da će se taj udio gotovo utrostručiti – na 17 % do 2040. godine. • Online platforme za iznajmljivanje poput SpareRooma bilježe da su korisnici stariji od 55 godina u posljednjih deset godina porasli s 2,7 % na 7,1 % ukupnog broja. • Think-tankovi upozoravaju da bi prosječni umirovljenik morao uštedjeti dodatnih 180 000 funti kako bi podmirio najamninu jednosobnog stana tijekom starosti – iznos nedostižan većini kućanstava srednjeg i nižeg dohotka.
Primjeri iz prve ruke
Deborah Herring (65), umirovljena profesorica, trenutačno se iz dvosobnog seli u četverosobni stan u Bermondseyju gdje će „vjerojatno živjeti s ljudima čija je zbrojena dob manja od moje”. Najamnina od oko 1 000 funti mjesečno pojede veći dio njezine učiteljske mirovine, ali kaže da pokušava gledati pozitivno: „Morate to doživjeti kao priliku za nešto novo, a ne kao pad u životu.”
Za Andriasa Savvu (68) situacija je manje idilična. Plaća 800 funti za kuću zahvaćenu plijesni na istoku Londona, dok ga kronična upala kralježnice onemogućuje u redovitom radu. „Mrzim ideju dijeljenja, ali nemam izbora”, priznaje, svjestan da u glavnom gradu jednosoban stan u prosjeku stoji iznad 1 300 funti.
Tamara Kocsubej (63) dane provodi na internetu pokušavajući pronaći prihvatljivu sobu. Nakon neugodnog iskustva s mlađim cimerima i neuspjeha na listama za socijalni smještaj – na jednoj je 146. po redu – pita se treba li se vratiti u Mađarsku, iako joj je „sav život ovdje”.
Stambeni fond neprilagođen starijima
Samo 12 % kućanstava kojima je nositelj stariji od 75 godina ima stan bez stepenica, a gotovo polovica ispitanika starijih od 50 godina brine se hoće li njihov dom biti pristupačan kad im zatrebaju prilagodbe. Prosječno je potrebno 247 radnih dana za odobrenje državne potpore za ugradnju dizala ili prilagođene kupaonice, a privatni najmoprimci najprije moraju uvjeriti stanodavca da uopće dopusti radove.
Društvena, ali i ekonomska dvojba
Stručnjaci naglašavaju da je mirovinski sustav Ujedinjenog Kraljevstva izgrađen na pretpostavci da umirovljenici žive u otplaćenim nekretninama. Budući da sve više ljudi do kraja radnog vijeka ostaje bez vlastitog doma, prijeti im siromaštvo u starosti. Istodobno, platforme specijalizirane za „co-living” među starijom populacijom bilježe rekordnu potražnju. Pokretač jedne takve stranice navodi kako je najstarijem korisniku koji je pronašao cimera bilo 88 godina.
Dok institucije polagano reagiraju, ljudi poput umirovljene profesorice Herringsame pokušavaju u svemu pronaći tračak optimizma: „Lijepo je znati da su tu negdje druga tijela. Cijeli život sam bila okružena ljudima – bilo bi čudno odjednom ostati sama.”