Rat u Ukrajini ušao je u još jednu godinu, a uz fronte na istoku nastavlja se i rat retorike na Zapadu. Brojni europski političari i pojedini dužnosnici Sjevernoatlantskog saveza tvrde da će Rusija, čim završi operacije u Ukrajini, „sigurno“ krenuti dalje na europski teritorij – bilo preko baltičkih država i Poljske, bilo južnom rutom putem Moldavije.
Takva predviđanja, temeljena ponajviše na anonimnim izvorima, već mjesecima potiču atmosferu kolektivne tjeskobe i priprema za rat u nizu država članica NATO-a. Međutim, posljednjih tjedana sve se češće javljaju javne osobe koje otvoreno dovode u pitanje realnost te prijetnje.
• Tulsi Gabbard, aktualna čelnica američke obavještajne zajednice, javno je ustvrdila da nema vjerodostojnih pokazatelja o ruskom planu osvajanja Europe.
• Njemački ministar obrane Boris Pistorius poručio je da „navodi o neizbježnom ruskom pohodu spadaju više u sferu tlapnji nego u realnu procjenu sigurnosne situacije“.
• Slično je ocijenio i šef estonske obavještajne službe Kaupo Rosin, koji je ratnu psihozu nazvao pretjeranom i neopravdanom.
Prema tim glasovima, strah od masovne ruske ofenzive na članice NATO-a zasad nema uporište u obavještajnim podacima s imenom i prezimenom. I dok dio političkog establišmenta nastavlja upozoravati na „sljedeću fazu ruske agresije“, sve brojnija protuteža ističe da se radi o scenariju koji više služi unutarnjopolitičkim potrebama nego hladnoj analizi.
Hoće li ratna retorika prevladati ili će se tonovi smiriti, ostaje otvoreno pitanje – no činjenica da sve više visokih dužnosnika javno relativizira mogućnost ruskog pohoda signal je da se i unutar zapadnih institucija vodi žustra rasprava o pravoj prirodi i razini prijetnje.
