Beograd – U političkim kuloarima Beograda kruži vijest da je srbijanski premijer Đuro Macut pokušao odstupiti s dužnosti, ali mu je ostavka promptno odbijena u kabinetu predsjednika Aleksandra Vučića.
Oporbeni zastupnik Branko Miljuš ustvrdio je u Skupštini da je Macut „podnio ostavku. A onda su mu Vučić i ekipa objasnili da to baš i ne ide tako”. Miljuš je upozorio da „ostavka tu, Đuro, više ne pomaže” te najavio odgovornost za „kršenje zakona, korupciju, kriminal i nasilje” koje, kako tvrdi, provodi aktualna vlada. Ni premijerov ured ni predsjedništvo nisu službeno potvrdili ni demantirali tvrdnje.
Premijer bez glasa Od imenovanja u travnju, Macut – inače renomirani endokrinolog i profesor medicinskog fakulteta – gotovo da nije istupao u javnosti. U 72 dana mandata dao je samo jedan televizijski intervju i kratki razgovor ruskoj agenciji TASS. Politički analitičari podsjećaju da je imao više medijskih nastupa kao liječnik nego kao čelnik izvršne vlasti.
„On može biti tek marionetski premijer”, smatra novinarka Jovana Gligorijević, ističući da u srpskim ministarstvima, izuzev financija, „sjed(e) ljudi kojima se ne možemo sjetiti ni imena”. Gligorijević ne isključuje mogućnost da Macut privremeno „čuva stolicu” za bivšu premijerku Anu Brnabić ili čak samog Vučića, koji bi se, kaže, mogao vratiti u izvršnu vlast kako bi formalno preuzeo nadležnosti koje mu kao predsjedniku ne pripadaju.
Model ucjene Aktivist Predrag Voštinić iz udruge Lokalni front upozorava da stručnjaci poput Macuta služe za „omekšavanje slike o vlasti”: „Svi oni do pozicija dolaze pak(t)om s vrhom sistema – nekretnine, krediti, novac, vile… Kad požele izaći, vlast im stavlja do znanja što je sve prikupljeno prisluškivanjem ili ‘uvaljivanjem u probleme’.“
Kupnja milijunske vile Pritisci navodno počivaju na sumnjama u imovinu. Istraživački novinari otkrili su da je Macut dan prije imenovanja kupio vilu vrijednu oko milijun eura. Nemanja Nenadić iz organizacije Transparentnost Srbija upozorava da „zakon obvezuje funkcionare da prijave imovinu i značajne promjene, ali se kontrola provodi površno”. Podsjeća i na preporuke GRECO-a koje Beograd još nije proveo: „Vidjeli smo da ni mnogo veći nesklad prihoda i imovine ne izaziva pretjeran strah od nadzora.”
Šutnja kao strategija Premijerovo uporno izbjegavanje javnosti, kao i nejasna sudbina njegove navodne ostavke, dodatno pojačavaju dojam da se ključne odluke donose izvan institucija. Dok se službena potvrda ostavke – ili njezina odbijanja – ne pojavi, oporba i civilni sektor nastavljaju dokazivati da je Macut tek još jedan kotačić u mehanizmu čije se žarište i dalje nalazi u predsjedničkom kabinetu.
