U trenutku kada mnoge hrvatske obale postaju labirintom apartmanskih nadogradnji i ravnih krovova, Sutivan na Braču nameće se kao živi podsjetnik na ono što smo nekoć obećavali turistima – „Mediteran kakav je nekad bio”.
Kamene kuće, popločane ulice i obnovljene fasade izrađene po tradicionalnim mjerama tvore skladnu cjelinu u kojoj se ne nameće nijedan novograditeljski hir. S morske strane nema vizualnog kaosa: krovovi su nagnuti, škure drvene, a boje prigušene.
Ključna odluka lokalnih vlasti – zabrana prometovanja automobilima uz samu rivu te omogućavanje dostave isključivo uz posebne kartice – stubokom je promijenila svakodnevicu mjesta. „Riva bez automobila” pretvorila je prvi red do mora u javni dnevni boravak: djeca trče, susjedi razgovaraju, a zvuk valova nadjačava buku motora. I sami mještani, koji su u početku sumnjičavo gledali na ograničenja, danas nerado zamišljaju povratak starom režimu.
Primjer Sutivana otvara šire pitanje prostornog planiranja na Jadranu. Što bi bilo da su sve destinacije pravodobno propisale visinu, boju i oblik novih objekata? Bi li se današnji turisti i stanovnici kretali harmoničnije oblikovanim mjestima, lišenima osjećaja da je „svatko gradio vlastitu interpretaciju Mediterana”?
Dok se rasprave o održivom turizmu nastavljaju, Sutivan ostaje dragocjeni dokaz da je moguće očuvati identitet i pritom poboljšati kvalitetu života – dovoljno je na vrijeme postaviti jasna pravila igre.