Umjetnica Darija Žmak Kunić u svojoj novoj izložbi „Šuma u meni” pretvara motiv šume u slojevitu metaforu osobne transformacije. Autorica spaja različite medije – od prostorne instalacije i batik tkanina do crteža, videa i pronađenih predmeta – ne bi li publiku povela u dijalog između unutarnjeg i vanjskog svijeta.
Žmak Kunić gradi svoj umjetnički jezik kombinacijom formata kuće i šume. Kuća označava intimno, poznato okruženje, dok šuma predstavlja nepoznat, ali neizbježno privlačan prostor mogućih promjena. „Šuma u bajkama nije samo fizički prostor, već simbolički pejzaž unutarnjih promjena”, podsjeća umjetnica, sugerirajući da svaki korak u taj zamišljeni krajolik odražava korak prema vlastitim skrivenim procesima.
Raznoliki artefakti raspoređeni u prostoru tvore vizualni put kroz koji posjetitelj fizički prolazi, a simbolički se suočava s vlastitim ‘unutarnjim šumama’. Batik tkanine lebde poput zastora, crteži prate organsku logiku razgranatih stabala, a video projekcije stapaju dokumentarni materijal s poetskim slikama tame i svjetla. Pronađeni predmeti – fragmenti drveta, komadi tkanine, stari alati – funkcioniraju kao svojevrsni talismani, podsjetnici na slojevitu narav i prirode i čovjeka.
Ukupni dojam je meditativan, ali nelagodno iskren: umirujuća estetika prirodnih motiva vodi prema pitanjima osobnih granica i spremnosti na promjenu. „Šuma u meni” tako postaje ne samo izložba, nego iskustvo koje potiče da u tišini vlastite ‘šume’ prepoznamo prve znakove unutarnjeg preobražaja.