Dok administracija Donalda Trumpa širi vojnu operaciju protiv Irana i time potiče novu spiralu nestabilnosti na Bliskom istoku, Kina mirno promatra i – prema ocjenama analitičara – prikuplja strateške dividende.
Glavni kineski diplomat Wang Yi službeno je osudio napade, nazvavši ih „neprihvatljivima” i pozvao na trenutačni prekid vatre. Sličnim se riječima poslužio i u siječnju, nakon američkog zarobljavanja venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura.
-
Washington rastrgan na dva fronta • Početak rata s Iranom već prerasta u regionalni sukob u koji se izravno uključio i Izrael. • Širenje borbenih aktivnosti troši politički kapital i vojne resurse SAD-a, čime Pacifik – a osobito Tajvan – pada sve niže na listi hitnih zadaća američke administracije.
-
Pekinška poluga: kritični minerali • Kina suvereno dominira opskrbnim lancima rijetkih zemnih metala presudnih za suvremenu obranu. • Kako se američka vojska širi na Bliskom istoku, tako raste i njezina ovisnost o tim sirovinama, što Pekingu daje dodatnu moć nad Washingtonom.
-
Naftna simbioza s Teheranom • Oko 80 % izvozne iranske nafte završi u Kini, što čini približno 13 % ukupnog kineskog pomorskog uvoza. • Gospodarski interes potiče Peking da zadrži stabilne odnose s Teheranom, dok istodobno profitira od viših cijena energenata koje potiču američko-iranske napetosti.
Posljedica je paradoks: svaka nova američka „demonstracija sile” u Perzijskom zaljevu istodobno jača kineski geopolitički položaj. Dok Bijela kuća gasi požar koji je sama zapalila, Peking koristi slobodan manevarski prostor za konsolidaciju ključnih resursa te za daljnje potiskivanje pitanja Tajvana iz vrha američke agende.
