Na 32. obljetnicu Washingtonskog sporazuma, koji je 1994. zaustavio sukobe HVO-a i Armije BiH te otvorio put Federaciji, ponovno su se rasplamsale rasprave o političkom ustroju susjedne države.
Bh. politolog i publicist Jasmin Mujanović na društvenoj mreži X prozvao je institut „legitimnog predstavljanja” – načelo na koje se poziva HDZ BiH tražeći da Hrvate u državnom vrhu biraju pretežno hrvatski glasači. Mujanović je ustvrdio da taj koncept „nije dio ni Washingtonskog ni Daytonskog sporazuma” te da je „nespojiv s pravnom stečevinom EU i Europskom konvencijom o ljudskim pravima”. Prema njegovu mišljenju, Bosna i Hercegovina mora birati između približavanja euroatlantskim integracijama ili, kako je naveo, „zaglavljenosti u blatu institucionalne diskriminacije nalik sustavu Jim Crow”.
Na tu objavu oštro je odgovorio ugledni haški odvjetnik Luka Mišetić. Upozorio je da bi odustajanje od sadašnjeg ustavnog okvira značilo „opasan korak prema destabilizaciji regije” te podsjetio da je Daytonski ustav rezultat međunarodnog, a ne unutarnjeg dogovora. „Napadom na načelo legitimnog predstavljanja i praktičnim prijedlogom da se Srbe i Hrvate svede na etničke manjine, Mujanović riskira ponovno otvaranje rana koje je Dayton trebao zacijeliti”, poručio je Mišetić, dodajući da Hrvatska kao supotpisnica ima i pravno i moralno pravo bdjeti nad provedbom sporazuma.
Sukob argumenata dolazi u delikatnom trenutku za BiH, koja je nedavno dobila zeleno svjetlo za otvaranje pregovora s Europskom unijom, ali i dalje se suočava s dubokim unutarnjim prijeporima o tome kako pomiriti kolektivna i građanska prava triju konstitutivnih naroda i ostalih građana. Dok Mujanović tvrdi da je „legitimno predstavljanje” prepreka europskom putu i modernoj demokraciji, Mišetić upozorava da bi njegovo ukidanje moglo vratiti zemlju korak unatrag – u vrijeme kada se oko istog pitanja lomio mir na Balkanu.
Za sada rasprava ostaje na razini društvenih mreža, ali njezin odjek podsjeća da temeljni parametri Daytona i dalje određuju političku stabilnost BiH – i da svaka reinterpretacija sporazuma odmah otvara staru dilemu: hoće li promjene donijeti inkluzivniju državu ili pokrenuti nove potrese u ionako krhkoj regiji.