Nova analiza berlinskih politologa sugerira da su tradicionalne stranke širom Europe postale glavni megafon ideja krajnje desnice – i to čak i onda kada ih javno osporavaju.
Istraživači s berlinskog Social Science Centra pregledali su 520 408 tekstova iz šest njemačkih dnevnih listova objavljenih od kraja 1990-ih do danas. Automatizirana analiza pokazala je da se, kako je krajnja desnica s rubnih tema prešla na migraciju i integraciju, komunikacija demokršćana, socijaldemokrata i liberala sve više „poravnavala” s tom agendom.
„Political communication by mainstream parties plays a central role in the electoral success of the far right”, upozorila je koautorica studije Teresa Völker. Dodala je da se važnost te poveznice dosad sustavno podcjenjivala.
Više pažnje – više legitimiteta
Čak i kritički ton prema ekstremistima, tvrde autori, širi njihove poruke jer im daje prijeko potrebnu pažnju. „You’re still giving them attention”, napominje Völker. Suautor Daniel Saldivia Gonzatti slikovito opisuje fenomen: „It’s like a dance… If the conductor is far-right and you’re reacting to it, you cannot decide which music should be playing.”
Primjeri pomicanja diskursa zabilježeni su na najvišoj razini. Njemački kancelar Olaf Scholz je prošle godine izjavio da je vrijeme da se „deport on a large scale those who have no right to stay in Germany” te da se protjerivanja moraju provoditi „more often and faster”. Takve tvrdnje prije desetak godina ne bi bile zamislive u središnjoj ljevici, navode znanstvenici.
Utjecaj prelazi njemačke granice. Autori tvrde da je sličan obrazac vidljiv u većem dijelu Europe, dok su nordijske zemlje već u „drugoj fazi”: krajnja desnica ondje postavlja ton ne samo oko migracije nego i niza drugih politika.
Oporbene stranke osobito ranjive
Studija pokazuje da se oporbene stranke češće „lijepе” za retoriku desničara nego one na vlasti. Ipak, trend je „across the board”, ističe Gonzatti – gotovo nitko ne odolijeva pritisku da odgovori na aktualnu provokaciju.
Znanstvenici zaključuju da će normalizacija ekstremnih stavova, nastavi li se, dodatno jačati krajnju desnicu na izborima. Ključnu odgovornost vide u vodećim strankama koje bi, umjesto da slijede ritam političkog protivnika, trebale osmišljavati vlastiti narativ o migraciji, integraciji i drugim pitanjima.
„Public perception doesn’t change from one day to another”, podsjeća Völker, ali neprestano ponavljanje negativnih okvira o migraciji svakih nekoliko tjedana „onda, naravno, putuje dalje” – pa i do biračkih kutija.