Iran se već gotovo dva desetljeća suočava s valovima nezadovoljstva koji se periodično pretvaraju u masovne prosvjede. Od prvih velikih okupljanja 2009. godine pa do danas, vlast Islamske Republike primjenjuje istu taktiku: minimalne ustupke i kratkoročne reforme kojima nastoji primiriti ulicu, upozorava politolog Vedran Obućina.
„Radi se uvijek o kozmetičkim promjenama, koje primire prosvjednike na određeno vrijeme, nakon čega ponovno, za šest mjeseci ili godinu dana, idu novi prosvjedi zbog nečeg novog”, kaže Obućina, podsjećajući na lanac ustupaka posljednjih godina.
Primjer za takav pristup bila je pobuna protiv obveznog nošenja hidžaba. Tijekom tih prosvjeda „bilo je uhićenih, ubijenih prosvjednika”, navodi stručnjak. Vlast je zatim odlučila popustiti pravilo: „hidžab baš i ne mora nositi”, što je danas vidljivo na ulicama Irana jer ga velik broj žena više ne nosi.
Obućina tvrdi da ovakvi „brzinski” potezi samo odgađaju rješavanje dubljih društvenih i političkih problema. Svaki novi val nezadovoljstva, poručuje, dolazi brže nego prethodni – znak da kozmetika više ne zadovoljava rastuće zahtjeve iranskog društva.