Eksplozijama dinamita u kompleksu KK Park u Mjanmaru srušeni su prazni uredski tornjevi, bolnica, karaoke dvorane i smještajne zgrade — ali, tvrde analitičari, uništeni zidovi ne znače i kraj milijardske prijevarne industrije koja se ondje ukorijenila.
KK Park slovio je za jedno od najvećih tzv. scam-središta u regiji. Tisuće ljudi bile su zatočene i prisiljene danonoćno varati žrtve širom svijeta putem lažnih investicijskih ponuda, romantičnih prijevara i „pig-butchering” shema. Kada je vojska najavila raciju, vodeći organizatori navodno su pobjegli, a preko 1 000 radnika uspjelo je prijeći granicu. Oko 2 000 je uhićeno, dok se za procijenjenih 20 000 osoba — za koje se vjeruje da su žrtve trgovine ljudima — gubi svaki trag.
Unatoč spektakularnom rušenju, slični centri nastavljaju raditi u Mjanmaru, Kambodži i Laosu. Stručnjaci govore o pojavi „prevarantske države”: zemljama u kojima se ilegalna industrija toliko proširila da mijenja cjelokupno gospodarstvo i potkopava državne institucije.
„U posljednjih pet godina prijevare su od malih internetskih bandi prerasle u političko-ekonomski sustav industrijskih razmjera”, kaže Jacob Sims, znanstveni suradnik Sveučilišta Harvard koji proučava kibernetički kriminal u Mekongu. „Kada gledamo bruto društveni proizvod, to je dominantni pokretač gospodarstva cijelog mekonskog područja — a time vjerojatno i najjači politički motor.”
Regionalne vlasti redovno objavljuju akcije protiv „call centara” i internetskih bandi, no istraživači te poteze nazivaju tek „političkim teatrom”. Operacije često pogađaju srednje rangirane aktere, dok glavne mreže ostaju netaknute i brzo sele u druge objekte — igra „udari krticu u kojoj se krtica zapravo ne želi pogoditi”, opisuje Sims.
Premda mjanmarska hunta tvrdi da želi „iskorijeniti prijevare iz korijena”, a kambodžanska vlada odbacuje optužbe da u zemlji djeluje „jedna od najvećih svjetskih kibernetičkih mreža”, brojke upućuju na suprotno: procjenjuje se da sektor svake godine zarađuje desetke milijardi dolara, dok u neljudskim uvjetima radi na desetke tisuća prisilnih radnika.
Industrija se u manje od desetljeća razvila od nespretnih e-poruka lažnih nigerijskih prinčeva do visoko organiziranih operacija s vlastitim bolnicama, restoranima i stambenim blokovima unutar ograđenih parkova. Za mnoge zemlje Mekonga, upozoravaju analitičari, to više nije samo kriminal — to je poslovni model koji oblikuje državnu politiku.