Nedavni izraelski napadi na iranske vojne komplekse, uključujući nekoliko nuklearnih lokacija, ponovno su otvorili pitanje može li se vojnom akcijom zaustaviti iranski nuklearni program.
Analiza londonskog Kraljevskog instituta ujedinjenih službi (RUSI) ističe da bi uništenje ključnih postrojenja zahtijevalo golemu vojnu snagu i izravnu potporu Sjedinjenih Američkih Država. Čak i u slučaju zajedničke akcije, procjenjuje se da bi probijanje do najosjetljivijih dijelova iranske infrastrukture bilo iznimno teško.
• Natanz: glavna tvornica za obogaćivanje urana već je bila meta izraelskih udara. Dubina njezinih podzemnih kapaciteta nije službeno poznata, no pojedine procjene govore o oko 8 metara. Izrael, prema izvješću, raspolaže bombama koje prodiru do približno 6 metara – premalo za sigurno uništenje postrojenja.
• Fordow: drugo ključno postrojenje navodno se nalazi 80 – 90 metara ispod površine planine. Američke penetracijske bombe GBU-57 mogu dosegnuti oko 60 metara, a dostupne su isključivo bombarderima B-2 koje Izrael ne posjeduje, čak i kad bi Washington odobrio transfer samih bombi.
Izvješće dodatno upozorava da Iran koristi inženjerske mjere kojima otežava razaranje: „ukopane prostorije povezane uskim oknima, višestruka protuminska vrata te više ulaza i izlaza“ predstavljaju složeniji cilj od jednoga velikog podzemnog prostora.
Zbog kombinacije dubine, zaštitnih struktura i rizika regionalne eskalacije, autori analize zaključuju da bi vojni napad ostao „posljednja opcija“ u pokušaju zaustavljanja iranskog nuklearnog programa.