Hrvatska je, s više od 5 000 biljnih vrsta na području manjem od 57 000 kvadratnih kilometara, treća zemlja u Europi po gustoći biološke raznolikosti – odmah iza Slovenije i Albanije. No bogatstvo koje obuhvaća planinske livade Velebita i Dinare, krška polja te riječna i otočna staništa, nalazi se pod sve većim pritiskom klimatskih promjena, urbanizacije i invazivnih vrsta.
Voditelj Krešimir Macan u emisiji „Špica s Macanom” ugostio je Dubravku Sandev, predsjednicu Hrvatskog botaničkog društva i savjetnicu Botaničkog vrta PMF-a, te Tatjanu Masten Milek, ravnateljicu Javne ustanove Zeleni prsten Zagrebačke županije. Znanstvenice ističu da glavni problem nije samo nebriga, nego i nerazumijevanje pojma bioraznolikosti.
„Ako nešto ne možemo pojesti, ako nije lijek, ako nema tržišnu vrijednost, mi mislimo da ne vrijedi. A to je potpuno krivo razmišljanje”, upozorava Sandev i dodaje da je svaka vrsta dio „mreže života”. Kao primjer navodi usporedbu s Velikom Britanijom, „koja je tri do četiri puta veća od Hrvatske, a ima svega 1 500 biljnih vrsta”.
Masten Milek naglašava da se istodobno odvijaju „dvije globalne krize – kriza bioraznolikosti i klimatska kriza”, a dodatni problem su invazivne vrste poput bagrema i budleje koje u Zagrebačkoj županiji prijete autohtonim biljkama. Javna ustanova Zeleni prsten stoga redovito uklanja strane vrste kako bi očuvala rijetke endeme poput samoborske gromotulje koja raste na svega nekoliko desetaka četvornih metara aktivnog kamenoloma.
Bogata, ali ranjiva prirodna baština
• Hrvatska je dom više od stotinu stenoendema – vrsta ograničenih na vrlo mala područja. • Najveća raznolikost biljnog svijeta nalazi se na prijelaznim staništima, osobito na otvorenim, sunčanim livadama koje ubrzano zarastaju nakon napuštanja tradicijske ispaše. • Invazivne kornjače, puštene iz kućnih akvarija, potiskuju domaće vrste u barama i jezerima.
Sandev podsjeća na velebitsku degeniju, simbol hrvatskog endemskog bogatstva, čije se sjeme već legalno prodaje u inozemstvu, dok je u Hrvatskoj strogo zaštićeno: „To je suludo.” Botanički vrt u Zagrebu provodi ex situ zaštitu rijetkih biljaka, ali mu za obnovu derutnih staklenika nedostaje oko tri milijuna eura.
Mreža Natura 2000, kaže Masten Milek, „nastoji da se odvijaju održivi procesi na dobrobit ljudi i svih živih bića”, dok su strože zabrane propisane u nacionalnim zaštićenim područjima. Zeleni prsten nadzire 23 takva područja i 24 lokacije u okviru Nature 2000 te provodi edukativne programe poput slikovnice „U potrazi za Lukasom” i projekta Mladi rendžeri.
Šira kampanja „Hrvatska divlja” okuplja znanstvenike i privatni sektor kako bi pitanje bioraznolikosti stiglo do znatno većeg broja ljudi. „To je prilika da se o važnosti prirode i njezine zaštite govori mnogo šire i da to čuju svi”, kaže Sandev.
Stručnjaci se slažu da očuvanje prirodnog bogatstva počinje razumijevanjem: bez svijesti o tome da svaka, makar i naizgled „neupotrebljiva” biljka čuva ravnotežu ekosustava, Hrvatska bi mogla izgubiti jedinstveno nasljeđe koje je čini jednim od biološki najraznolikijih kutaka Europe.