Zamislite radnika koji godinama ponavlja iste pokrete i diže teške terete. Kad mu liječnici na koncu dijagnosticiraju bolni „teniski lakat”, on tek tada otkriva da borba tek počinje: da bi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao profesionalnu bolest, mora se dokazati jasna i čvrsta veza između svakodnevnih radnih zadataka i nastalog oštećenja.
Primjer „Marka”, opisan u razgovoru s dr. Tomislavom Macanom, otvara šire pitanje – službeni hrvatski Popis profesionalnih bolesti zastario je i kratak. Na njemu se, među ostalim, još uvijek ne nalaze:
- sindrom izgaranja na poslu (tzv. burnout),
- kronični stres,
- brojni mentalni poremećaji povezani s radom.
„Listu treba revidirati”, poručuje dr. Macan, ističući da suvremeno tržište rada donosi nove zdravstvene rizike koje zakonodavstvo ne prepoznaje. Bez te nadogradnje radnici koji obole od mentalnih posljedica posla ostaju bez institucionalne zaštite i naknada.
Postupak priznavanja profesionalne bolesti i danas je dugotrajan i birokratski zahtjevan: prikupljanje medicinske dokumentacije, analiza uvjeta rada te dokazivanje izravne uzročno-posljedične veze. Ako bilo koji od tih elemenata izostane, postupak se ne može ni pokrenuti.
Stručnjaci zato upozoravaju da bi ažurirani popis ne samo olakšao postupak već i potaknuo prevenciju: poslodavce bi se jasnije obvezalo na prilagodbu radnih mjesta, a radnike ohrabrilo da ranije prijavljuju simptome.
Do tada, mnogi poput Marka ostaju zaglavljeni između dijagnoze i pravne sive zone, a njihovi se zdravstveni problemi i dalje vode kao – osobni, a ne profesionalni rizik.