Radovi na 12 kilometara dugom tunelu Nevesinje – Dabarsko polje, koje vlasti Republike Srpske predstavljaju kao inženjersko dostignuće i ključni korak prema puštanju u rad hidroelektrane „Dabar” 2027. godine, nailaze na oštra upozorenja hidrogeologa i ekologa. Tunel je središnji dio projekta „Gornji horizonti”, čija je osnovna ideja preusmjeravanje podzemnih i površinskih voda iz sliva Neretve prema Trebišnjici.
Prema procjenama stručnjaka, takav zahvat mogao bi pokrenuti lanac nepovratnih promjena u osjetljivom krškom sustavu istočne i donje Hercegovine. Akademik Muriz Spahić upozorava da bi „preusmjeravanje voda Zalomke prema Bilećkom jezeru značilo slabljenje, pa i presušivanje izvora Bune, Bunice, Bregave i močvarnog ekosustava Hutova blata”. Već su zabilježeni padovi izdašnosti pojedinih vrela, navodi on.
Strahuje se da bi nestanak više od tisuću manjih izvora ugrozio opskrbu pitkom vodom za naselja poput Stoca, Ljubinja i Berkovića, koja ovise o lokalnim izvorima. „Jedni najavljuju megavate, a mi upozoravamo na gubitak cijelih vodonosnih sustava i prirodne ravnoteže koju krš gradi milijunima godina. To nije samo ekološko, nego i civilizacijsko pitanje”, poručuje Spahić.
Uz opasnost za izvore, projekt bi, prema Spahiću, mogao ubrzati zaslanjivanje donjeg toka Neretve i deltenskog područja, što već sada pokazuje znakove hidrološke neravnoteže. Slabljenje dotoka slatke vode povećava prodor mora u plodnu dolinu, prijeteći poljoprivredi i vodoopskrbi šireg područja.
Poseban problem je izostanak transparentnosti. Koncesija za hidroelektranu produljena je s 30 na 50 godina, a ugovori nisu javno dostupni. Spahić tvrdi da se „‘Gornji horizonti’ realiziraju mimo zakonskih i institucionalnih procedura koje bi trebale štititi interese Bosne i Hercegovine”.
S obzirom na to da projekt zahvaća vodne resurse međunarodnoga karaktera, važeće konvencije zahtijevaju procjenu prekograničnih utjecaja i suglasnost državnih tijela. No, državne institucije zasad šute. „Kad institucije ne reagiraju, to nije znak neznanja, nego nedostatka odgovornosti i hrabrosti da se zaštiti ono što je zajedničko dobro”, upozorava akademik.
Unatoč činjenici da je dobar dio radova već obavljen, Spahić smatra da još nije kasno za intervenciju. Kao hitne mjere predlaže pokretanje postupaka prema Espoo i Aarhuškoj konvenciji, donošenje uredbe o zaštiti riječnih sustava vezanih uz „Gornje horizonte” te cjelovitu ekološku studiju uz javnu raspravu.
U suprotnom, poručuje, Hercegovina bi umjesto izvorom života mogla postati „simbol ekološke pustinje”.