Izjava Save Štrpca, čelnika Dokumentacijsko-informacijskog centra „Veritas“, da bi „proslave obljetnice ‘Oluje’ u Hrvatskoj bilo da je Haaški sud sudio kako treba“ ponovno je otvorila raspravu o okolnostima napuštanja hrvatskih krajeva u kolovozu 1995.
U intervjuu za portal Nin.rs Štrbac je ustvrdio da je velik dio srpskog stanovništva iz sjeverne Dalmacije, Like, Banije i Korduna prostor napustio „samoinicijativno“ – i prije nego što je došao u neposredan dodir s hrvatskim snagama. „Narod je za dva-tri dana taj prostor napustio samoinicijativno, a okidač za to je bio – strah“, rekao je, spominjući operacije „Maslenica“, „Medački džep“ i „Bljesak“ kao primjere „spržene zemlje“ koje su navodno pojačale taj osjećaj.
Poseban odjek imali su ti navodi na platformi X, gdje je odvjetnik Luka Mišetić – branitelj generala Ante Gotovine pred Haaškim sudom – ocijenio da Štrpac „po prvi put priznaje“ dobrovoljni odlazak Srba. Mišetić je podsjetio da je Gotovina u pritvoru proveo sedam godina zbog optužnice koja je polazila od teze o prisilnom protjerivanju civilâ neselektivnim granatiranjem, a ne, kako sada tvrdi Štrbac, zbog „psihološkog dojma i straha“.
Gotovina je pravomoćno oslobođen 2012., a njegova je obrana tvrdila da topnički udari nisu bili usmjereni na civile niti su bili sredstvo protjerivanja. Štrpčeva najnovija izjava, više od desetljeća nakon presude i tri desetljeća nakon same operacije, dio komentatora vidi kao potkrepu tadašnjem oslobađajućem epilogu.
Ni Štrbac ni Mišetić zasad nisu dodatno komentirali reakcije koje su uslijedile nakon objave intervjua, no polemika oko interpretacije događaja iz kolovoza 1995. očito i dalje ostaje otvorena.
