Česte primjedbe da radnici iz inozemstva ne žele učiti hrvatski ovih su se dana raspršile na blagajni jedne zagrebačke poslovnice Lidla.
Kupac je, kako prepričava, stigao do blagajne s vrećicom u kojoj su bile četiri kuglice sa sirom – fritulama nalik, ali većima. Mlađi blagajnik, Hrvat, nikako nije uspijevao pronaći šifru za proizvod. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja okrenuo se prema susjednoj blagajni:
„Alex, molim te…“
Iskusniji kolega odmah je izgovorio točan barkod, i to na savršenom hrvatskom. Njegov brz i siguran odgovor iznenadio je kupca, naviknutog na česta negodovanja da se strani radnici ne trude savladati jezik zemlje u kojoj rade.
Sličnu je situaciju u drugoj trgovini doživio i novinar koji je priču podijelio s kolegama: ponovno je strani radnik pomogao domaćem zaposleniku, i ponovno – na hrvatskom.
Primjeri ruše priču o „radu bez integracije” te podsjećaju da prilagodba ovisi o pojedincu, a ne o putovnici. Kako je zaključio jedan od svjedoka događaja: „Čovjek je čovjek. Ljudi rade, uče, pomažu.”