Jedna anonimna objava na društvenim mrežama razotkrila je koliko se dio Splićana osjeća isključenim iz gradskog života i pokrenula višednevnu raspravu o „nevidljivim“ pravilima uklapanja.
Autor poruke, rođeni Splićanin, napisao je da ga „nije briga za nogomet“ te da zbog toga i drugih različitih interesa često ima dojam da „živi gdje mu nije mjesto“. Njegov komentar o „gušenju različitosti“ prikupio je stotine reakcija u samo nekoliko sati.
• Površni odnosi – Mnogi sudionici rasprave složili su se kako se poznanstva u Splitu često svode na povremene kave bez dubljeg nastavka.
• Zatvoreni krugovi – Korisnici su opisivali osjećaj da su društvene mreže otvorile vrata upoznavanju većeg broja ljudi, ali da „malo tko ostaje“ jer su se grupe prijatelja već formirale.
• „Grad za volit, ali ne i za živit“ – Dio komentara tvrdi da je Split idealan za kratke boravke, dok mlađe generacije sve češće osjećaju kako istinski pripadaju tek kad napuste grad.
Stariji sugovornici u raspravi prizivaju sliku Splita iz ranijih desetljeća, navodeći da je tada vladao spontaniji i otvoreniji mentalitet. Mlađi im pak odgovaraju da su društvene mreže, skuplji životni troškovi i turizam promijenili dinamiku grada.
Iako se u komentarima Split često ističe kao specifičan slučaj, dio sudionika smatra da isti osjećaj otuđenosti pogađa mlade i u drugim sredinama. Razlika je, tvrde, u tome što veći gradovi nude više prilika da se pronađe „ekipa istog senzibiliteta“.
Autor izvornog posta zaključio je raspravu rečenicom: „Biti stranac u vlastitom gradu je najtužnije“. Njegove riječi, sudeći po broju reakcija, očito su pogodile osjetljivu točku mnogih — ne samo u Splitu.