Riječi koje su našemu uhu ugodne zadržavaju se dulje u pamćenju, pokazuje nova studija Sveučilišta u Beču objavljena u časopisu PLOS One.
Istraživački tim predvođen Theresom Matzinger ispitao je stotinjak izvornih govornika engleskoga koristeći niz izmišljenih pojmova – među ostalima „clisious”, „smanious” i „drikious”. Svaka je riječ dizajnirana da zvuči lijepo, neutralno ili nelijepo, kako bi se izolirao utjecaj samoga zvuka od značenja.
- Sudionici su najprije učili i pamtili riječi.
- Potom su morali prizvati što veći broj zapamćenih pojmova.
- Na kraju su svaku riječ ocjenjivali prema ljepoti zvuka.
„Otkrili smo da su riječi kojih su se sudionici najbolje sjećali ujedno bile i one koje su ocijenili kao najljepše”, izjavila je Matzinger, ističući kako rezultati upućuju na čvrstu vezu između pamtljivosti i eufonije.
Profesorica dodaje da zasad nije jasno „hoćemo li stvari bolje pamtiti jer ih smatramo lijepima ili ih smatramo lijepima jer ih možemo bolje pamtiti”. Ipak, implikacije su široke: od podučavanja stranih jezika, preko marketinških kampanja, do toga kako se jezici mijenjaju kroz generacije.
„Određeni zvučni obrasci mogu opstati u jezicima jer zvuče ugodno, dok drugi mogu nestati jer ih smatramo manje privlačnima”, zaključuje Matzinger.
Studija otvara prostor za daljnja istraživanja o tome kako estetska percepcija zvuka oblikuje naše pamćenje i samu evoluciju jezika.