Video-snimka iz 1993. na kojoj pripadnici 3. pješačke bojne 4. gardijske brigade paradiraju Splitom uz poklik „Za dom spremni” ponovno je zapalila javnu polemiku o ulozi HOS-a i prihvatljivosti tog pozdrava u suvremenoj Hrvatskoj.
Rasprava se rasplamsala nakon nedavnih koncerata Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom i sinjskom hipodromu, gdje se pozdrav također čuo iz publike. Iz Srbije – i vlasti i medija – stigle su optužbe na račun navodnog „obnovljenog ustaštva” i fašizma u Hrvatskoj, a slične kritike došle su i iz inozemnih, uglavnom prosrpskih, krugova. U Hrvatskoj su se nevladine udruge i lijeva oporba pridružile osudama, distancirajući se od spornog pokliča.
Ratni ministar zdravstva i kasniji ministar obrane Andrija Hebrang jedan je od rijetkih političara koji ne negira doprinos HOS-a te podsjeća da su pozdrav „Za dom spremni” povremeno koristile i druge postrojbe tijekom Domovinskog rata. Sličan stav dugo je zauzimao i dubrovački gradonačelnik Mato Franković, koji je u nekoliko navrata javno pohvalio hrabrost hosovaca, pa i pozirao u HOS-ovoj majici. Ipak, posljednjih mjeseci Franković se protivi, kako kaže, „pretjeranoj uporabi” spomenutoga pokliča.
Mnogi kritičari dovode u pitanje cjelokupnu ulogu HOS-a, dok pristaše ističu da je Hrvatska 1991. bila napadnuta i razoružana te da su branitelji, uz ratne pjesme i isti pozdrav, nastojali podići vlastiti moral, ali i uliti strah srpskom agresoru. HOS-ove dragovoljačke postrojbe, poznate po crnim odorama, kasnije su integrirane u Hrvatsku vojsku i Hrvatsko vijeće obrane te su, prema više svjedočenja, pokazale znatnu hrabrost i požrtvovnost na bojištima.
U središtu aktualne rasprave našao se i umirovljeni brigadir Werner Ilić, rođen i odrastao u inozemstvu, koji je 1993. zapovijedao Imotskom bojnom 4. gardijske. Upravo njegovoj postrojbi pripadaju vojnici sa sporne snimke.
Novi val kritika i obrana pozdrava „Za dom spremni” tako ponavlja dugo poznatu podjelu: dio društva ga smatra nedopustivim ustaškim reliktom, dok ga drugi vide kao simbol ratne hrabrosti u trenucima kada je Hrvatska bila prisiljena braniti vlastitu neovisnost.
