Predsjednik Ustavnog suda Frane Staničić u stručnom je osvrtu objavljenom u časopisu „Informator” pojasnio da nedavna odluka Suda od 16. prosinca 2025. „nije se bavila fenomenom surogat majčinstva niti ga je ni na koji način ‘legalizirao’”, nego je isključivo štitila pravo djeteta rođenog u inozemstvu na upis u hrvatsku maticu rođenih.
Prema presudi, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije prethodno je odbilo upisati dijete nakon dopisa hrvatske veleposlanice iz države u kojoj ga je rodila surogat majka. Ustavni sud utvrdio je da je time povrijeđeno pravo na poštovanje i pravnu zaštitu obiteljskog života zajamčeno Ustavom i Europskom konvencijom te je naložio nadležnom upravnom sudu da predmet riješi u roku od 30 dana.
Dijete je, ističe Staničić, nesporno imalo hrvatsko državljanstvo jer je otac – jedan od podnositelja ustavne tužbe – očinstvo dokazao DNK analizom. „Zaključno bi se moralo smatrati da je dopušteni upis u maticu rođenih pravilo za svu djecu koja se rode uz pomoć surogat majke, a otac je biološki otac”, navodi, dodajući da to ne podrazumijeva automatski upis majke navedene u stranim ispravama.
Ustavni sud istodobno je odbacio tužbu osobe upisane kao majke jer, prema ocjeni sudaca, nije bila ovlaštena za podnošenje zahtjeva. Konzervativne udruge presudu su protumačile kao „legalizaciju surogatstva zaobilaženjem zakona”, no Staničić te tvrdnje odbacuje: Sud se, kaže, „uopće nije bavio pitanjem dopuštenosti surogatstva niti je doveo u pitanje njegovu zakonsku zabranu”.
Profesor prava upozorava da bi, u slučaju zabrane upisa, dijete moglo ostati bez državljanstva te podsjeća da je „jedino o čemu se mora voditi računa i što je bitno – ostvarivanje najboljeg interesa djeteta”.