Gotovo pola stoljeća poslije, uzvratna utakmica osmine finala Kupa prvaka između Hajduka i St. Etiennea ostaje najdublja brazgotina „zlatne generacije” splitskih „bijelih”. Nakon pobjede 4:1 u blatnjavom Splitu, činilo se da je put među europsku elitu otvoren. No 6. studenoga 1974. francuski prvak na stadionu Geoffroy-Guichard sve je okrenuo naglavce – slavio je 5:1 nakon produžetaka i prošao dalje.
-
Ključni trenuci dramatičnog susreta
• 61. minuta – Mićun Jovanić poravnava na 1:1; Hajduk u tom trenutku i dalje drži ogromnu ukupnu prednost.
• 62. minuta – kapetan Jean-Michel Larqué odmah vraća vodstvo domaćinu.
• Ubrzo nestaje struje; igrači odlaze u svlačionice, a po povratku Francuzi „izlijeću na mlazni pogon” i ubacuju još dva gola, izborivši produžetke.
• Rezervist Yves Triantafilos u nastavku postiže dva presudna pogotka i postavlja konačnih 5:1. -
Svjedočanstva o „staklenim pogledima”
Godinama se o tom dvoboju šaptalo kao o susretu u kojem su domaći bili neobično fizički superiorni. Bivši vratar Rizah Mešković prisjetio se da je nakon utakmice vidio francuske igrače kako povraćaju, dok je veznjak Dražen Mužinić prepričao razgovor s tadašnjim čuvarom mreže St. Etiennea Ivanom Ćurkovićem: „Dao mi je do znanja da su bili ‘nabrijani’ stimulansima da lete protiv nas.” -
Lariosovo priznanje
Te sumnje dobile su novo uporište 2017., kada je nekadašnji veznjak Jean-François Larios u autobiografiji naveo da je „modus vivendi i operandi” tadašnjeg St. Etiennea uključivao uzimanje nedopuštenih pilula kako bi igrači "letjeli terenom". Iako nije nastupio protiv Hajduka, Lariosova ispovijed dodatno je otežala teret splitskog poraza. -
Oslabljeni Hajduk
Splitski sastav u Francuskoj nije mogao računati na ozlijeđene Juricu Jerkovića, Ivicu Holcera, Ivana Buljana i Branka Oblaka. Bez nekoliko ključnih figura, umorni od nastupa na više frontova, „bijeli” nisu uspjeli zaustaviti nalet zelenih. -
Dugoročne posljedice
Iako je momčad iste sezone osvojila novu duplu krunu u domaćim natjecanjima, poraz od St. Etiennea postao je trajni podsjetnik koliko je europska slava bila blizu – i kako je nestala u samo pola sata francuske noći. Godinu dana poslije sličan scenarij u četvrtfinalu protiv PSV-a (2:0 u Splitu, 0:3 u Eindhovenu) potvrdio je prokletstvo produžetaka.
Danas ime St. Etienne u hajdučkom imaginariju i dalje označava sve strahove i tuge velikih ambicija koje su se, zbog vlastitih slabosti ili tuđih nedopuštenih pojačala, rasplinule pred samim vratima europskog trona.
