Domovinski pokret (DP) počeo je po hrvatskim županijama podnositi zahtjeve za uklanjanje nadgrobnih spomenika za koje drži da „veličaju agresiju na Hrvatsku i vrijeđaju Domovinski rat”. No, još prije nego što su županije o tim zahtjevima odlučile – a nakon toga je moguć i prigovor Ministarstvu prostornoga uređenja – nekoliko je srpskih obitelji samoinicijativno izmijenilo ili ogoljelo spomen-obilježja svojih najmilijih.
• U Borovu je još u studenome temeljito preuređen mauzolej Vukašina Šoškoćanina; uklonjena je ploča s tvrdnjom da se spomenik nalazi „na srpskoj zemlji”, što je DP isticao kao glavni primjer sporne simbolike.
• Obitelj Milana Krnete u Kistanju uklonila je bistu s uniformom tzv. Knindža i natpis da je „poginuo za Krajinu”, pa DP ondje nije ni tražio intervenciju.
• U Žagroviću kraj Knina DP je zatražio rušenje spomenika majoru JNA Milivoju Rašuu jer je prikazan u „uniformi okupatorske vojske”. Obitelj je zatim maknula bistu, Njegošev citat i čak ime pokojnika, nadajući se da će tako spriječiti rušenje. O sudbini spomenika Stevanu Zelembabi, također prikazanom u uniformi JNA, zasad nema novih podataka.
Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac tvrdi da je riječ o „posljedicama političke kampanje Domovinskog pokreta” i opisuje situaciju kao „iznimno bolnu” za obitelji: „Ljudi su u strahu sami uklonili dijelove spomenika, premda na njima ništa nije bilo sporno.” Upozorio je i da je saborski zastupnik DP-a Predrag Mišić javno spominjao „čekiće” kao rješenje.
Zakon o grobljima, donesen krajem travnja upravo na inicijativu DP-a, izglasan je sa 80 glasova „za”, tri „protiv” i 35 „suzdržanih”. Protiv su bili jedino zastupnici SDSS-a, dok su ostali manjinski predstavnici u vladajućoj koaliciji – osim Furija Radina – podržali zakon.
Pupovac kaže da SDSS pomaže obiteljima i općinama u procjeni hoće li se natpisi ili simboli moći braniti u slučaju županijske zabrane: „Cilj nam je sačuvati grobove i spriječiti skrnavljenje, ali i novu kampanju ovih nečasnih ljudi.”