Vladimir Vujasinović, jedan od najvećih srpskih vaterpolista, prvi je put javno ispričao kako je početkom devedesetih nastupio za hrvatsku reprezentaciju – i to dok mu je obitelj u tadašnjoj Krajini stajala „na balvanima”.
Rođen 1973. u Rijeci, odrastao u Istri, Vujasinović je karijeru započeo u riječkom Primorju, a 1991. se preselio u beogradsku Crvenu zvezdu. U podcastu „Pod kapicom” prisjetio se da ga je Hrvatski vaterpolski savez tih ratnih mjeseci pokušavao zadržati:
„Trebalo je da igram za Hrvatsku dok se moja rodbina doslovno branila od hrvatske države”, rekao je.
Prema njegovu sjećanju, dva je puta nastupio na neslužbenim turnirima u Njemačkoj, odigravši utakmice i za juniorsku i za tadašnju seniorsku vrstu, u vrijeme kada Hrvatska još nije bila primljena u FINA-u ni LEN.
Iako u bazenu nije osjećao nikakvu napetost, izvan sporta je, kaže, bilo drukčije. Otac mu je izgubio posao u privatnom sektoru, a majku – nekadašnju poslovođu supermarketa – degradirali su na prodavačicu na željezničkoj stanici, gdje ju je, prisjeća se, svakodnevno maltretiralo naoružano društvo: „Dolazili su dobrovoljci, ulazili joj u dućan, pričali svašta…”.
Govoreći o široj obitelji smještenoj oko Knina, Vujasinović je spomenuo sudjelovanje u „balvan revoluciji”: „Bili su u uniformi, na položajima; nije se mnogo pucalo, više simbolično, ali bili su tamo.”
Vaterpolska legenda ističe da tada, s 18 godina, nije potpuno shvaćao razmjere nadolazećeg rata, ali da su se njegove dvije stvarnosti – sportska i obiteljska – brutalno sudarile. Danas priznaje da je taj kratki, gotovo zaboravljeni epizodni nastup pod hrvatskom kapicom dio priče koja je obilježila i njegovu karijeru i odrastanje u najturbulentnijem razdoblju recentne povijesti ovih prostora.