Na svečanoj prvoj večeri 71. Splitskog ljeta, održanoj 14. srpnja, Split je ispravio višedesetljetnu nepravdu: monumentalna opera „Dioklecijan” Ive Tijardovića napokon je zaživjela na pozornici grada kojem je posvećena.
Publika je najprije ispunila zgradu Hrvatskog narodnog kazališta Split, gdje su glumci Andrea Mladinić, Katarina Romac i Pere Eranović duhovitim selfijima otvorili program i odali počast glazbenim velikanima Tijardoviću i Jakovu Gotovcu, čiju 130. obljetnicu rođenja festival posebno obilježava. Gradonačelnik Tomislav Šuta proglasio je manifestaciju otvorenom uz poruku da Split „mora ostati umjetnički prepoznatljiv”.
Potom je započela glazbena katarza. Pod dirigentskom palicom maestra Harija Zlodre i u režiji Ivana Lea Leme izvedena su prva tri čina opere, dok je završni, četvrti čin preseljen na Peristil – prostor koji je doslovce „glumio samog sebe”. Procesija publike, predvođena rimskim legionarima, kroz Zlatna vrata do srca Dioklecijanove palače pretvorila je večer u gotovo ritualni doživljaj.
Bariton Jurica Jurasić Kapun utjelovio je cara rastrganog između apsolutne moći i osobne tragedije, dok je mezzosopranistica Terezija Kusanović u ulozi Diruste emotivno označila slom jedne epohe. Zlodre je, kako je i najavio, predstavio „Tijardovića kakvog ne poznajemo” – glazbu bogatu poliritmijom, atonalnim trenucima i snažnom orkestracijom, daleko od opereta po kojima je skladatelj najpoznatiji.
Tijardović je opera završio još 1963., ali ju nikada nije vidio na sceni; preminuo je 1976., žalostan što njegova najambicioznija partitura skuplja prašinu u arhivu. Šest desetljeća kasnije Split mu je vratio dug, a „Dioklecijan” postao živi dio gradske memorije – istodobno freska rimskih intriga i ogledalo suvremenih pitanja o moći, vjeri i identitetu.
Praizvedba će biti ponovljena 16. i 18. srpnja, a ulaznice su gotovo rasprodane, što potvrđuje da je grad spreman ponovno slušati glas svog najvećeg glazbenog kroničara.