Splitski muzeji godinama se bore s istim problemom: fundusi su im prerasli postojeće kapacitete, a uvjeti u kojima se čuva skrivena građa daleko su od idealnih.
Nekoć su posjetitelji mogli vidjeti gotovo svu muzejsku imovinu. Zbirke su bile skromnije, a zidovi galerija doslovno „načičkani” slikama. Danas je slika posve drukčija – zahvaljujući stalnim otkupima i suvremenim standardima postavljanja, djela zahtijevaju više „prozračnog” prostora pa tek manji dio zbirki zauzme stalni postav. Ostatak završava u mraku pretrpanih depoa, na svjetlo dana stiže tek povremeno, dok uvjeti čuvanja često ne zadovoljavaju ni osnovne konservatorske kriterije.
Zbog toga splitske ustanove više ne mogu adekvatno skrbiti o postojećim zbirkama, a kamoli prikupljati nova djela – „ma ni za Picassa”, kako ogorčeno poručuju muzejci. Upravo najavljeno preseljenje Hrvatskog pomorskog muzeja s Tvrđave Gripe ponovno je otvorilo pitanje: kada će Split dobiti suvremene depoe i rješenje koje će očuvati rastuću kulturnu baštinu grada?
Dok se čeka odgovor, fundusi nastavljaju rasti, a dragocjeni predmeti svakim danom stare u skučenim i neadekvatnim prostorijama, sve udaljeniji od publike kojoj zapravo pripadaju.