Mladom znanstveniku Domagoju Bendiću (27) s Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu nagrade se gomilaju gotovo istim ritmom kao i obveze. Doktorand građevinarstva, specijaliziran za ispitivanje aluminijskih konstrukcija pri povišenim temperaturama i njihovoj otpornosti, već je tristruki dobitnik Dekanove nagrade, a Sveučilište u Splitu nagradilo ga je dvjema Rektorovim nagradama – za izvrsnost te za poseban doprinos akademskoj i široj zajednici.
„Sve što znam i imam ne doživljavam kao nešto što se podrazumijeva, nego kao dar i odgovornost”, kaže Bendić, zahvalan na, kako ističe, prilikama i ljudima od kojih je učio.
Analitički pristup oblikovao ga je odmalena. Umjesto slikovnica, radije je rješavao zagonetke i arkadne igre u kojima se, kaže, „od kaosa radi red”. Ta ga je sklonost logici i funkcionalnim rješenjima prirodno odvela prema tehničkim znanostima, a konačno i prema građevinarstvu.
Danas radi kao asistent na Katedri za metalne i drvene konstrukcije, gdje spaja teoriju i praksu. Uvjeren je da predavanja dobivaju pravu težinu tek kad nastavnik „složene projekte osjeti na vlastitoj koži” – kroz rokove, odgovornost i suradnju s različitim strukama na terenu.
Osim laboratorija i predavaonice, svoje je studentske dane ispunio volontiranjem u nizu javnozdravstvenih, humanitarnih i stručnih projekata. Taj angažman, kaže, proširio mu je vidike i potvrdio da se osobni napredak uvijek prelijeva na zajednicu.
Svoj profesionalni put vidi upravo u tom dvostrukom smjeru: znanstveno–nastavnom radu i konkretnim inženjerskim zahvatima. „Svaka generacija ima odgovornost dati obol svom narodu, a ne samo tražiti bolje uvjete negdje drugdje”, ističe, uvjeren da odlazak u inozemstvo ne bi smio biti jedina ambicija mladih stručnjaka.
Za Bendića uspjeh nije puki niz priznanja, nego prilika da se, kroz istraživanja i prenošenje znanja, gradi sigurnija i održivija budućnost – ne negdje drugdje, nego baš u Splitu i Hrvatskoj.