MADRID – Španjolska u četvrtak, 20. studenoga, obilježava 50. godišnjicu smrti generala Francisca Franca, ali umjesto zajedničkog pogleda unatrag, javni prostor ponovno potresa duboka podjela oko nasljeđa diktatora koji je vladao od završetka građanskog rata 1939. sve do mirne smrti u krevetu 1975.
Franco je na vlast došao vojnim ustankom potpomognutim nacističkom Njemačkom i fašističkom Italijom. Tijekom 36 godina režima deseci tisuća protivnika završili su u zatvoru, na stratištima ili u progonstvu. Strahote su, međutim, dugo gurane pod tepih: sveobuhvatna amnestija iz 1977. trebala je prigušiti traume i olakšati prijelaz u demokraciju.
Profesorica političkih znanosti Paloma Roman podsjeća da „ako prašinu samo sakrijete, ona ostaje ispod tepiha”. Aktualna istraživanja potvrđuju koliko je tog „prašine” ostalo: većina ispitanika smatra diktaturu lošom, no više od petine je opisuje kao „dobru” ili „vrlo dobru”. Stručnjaci pritom upozoravaju na učinak društvenih mreža, gdje se neupučeni mladi lako navuku na romantičnu reviziju prošlosti.
Država protiv simbola, desnica protiv države
Ljevičarska vlada premijera Pedra Sáncheza posljednjih je godina u središte politike postavila sjećanje na žrtve režima. 2019. ekshumirani su Francovi posmrtni ostaci iz monumentalne grobnice blizu Madrida, a Zakon o demokratskom sjećanju iz 2022. nalaže uklanjanje frankističkih simbola i uspostavlja registar žrtava.
Konzervativna Narodna stranka optužuje Sáncheza da „igra na kartu Franca” kako bi skrenuo pozornost s vlastitih afera i krhke parlamentarne većine. Krajnje desni Vox otišao je i korak dalje proglasivši aktualni kabinet „najgorim u posljednjih 80 godina” – razdoblju koje obuhvaća i samu diktaturu.
Bez državnih proslava, ali s misom i maršem
Unatoč okruglom jubileju, službeni državni program za 20. studenoga ne postoji. Umjesto toga, Zaklada Francisco Franco i članovi obitelji organiziraju misu zadušnicu, dok falangisti dan kasnije najavljuju marš u Madridu. Antifašističke skupine već su zakazale prosvjedni odgovor za subotu.
U petak će se ipak održati ceremonije u kraljevskoj palači i parlamentu povodom 50 godina obnovljene monarhije. No bivši kralj Juan Carlos I., kojega je sam Franco postavio za nasljednika i koji je potom pomogao demokratskoj tranziciji, neće doći; od 2020. živi u samoprognastvu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a nove je polemike izazvao memoarima u kojima izražava „veliko poštovanje” prema diktatoru.
Dok jedni slave pola stoljeća sloboda za žene i LGBT zajednicu, a drugi optužuju vladu za manipulaciju poviješću, Španjolska i dalje traži zajednički jezik o čovjeku koji je obilježio njezino 20. stoljeće – i čije sjene, pola stoljeća nakon smrti, još uvijek padaju na današnje političke sukobe.
