Argentinska Patagonija gori dok se u Buenos Airesu kroji „Agenda 2026” – paket zakona koji bi do temelja izmijenio upravljanje spaljenom zemljom i vodnim resursima.
Preko 500 iscrpljenih i slabo plaćenih vatrogasaca već se tjednima bori s požarima koji su progutali više od 15 tisuća hektara šume oko Epuyéna, Nacionalnog parka Los Alerces i Rio Negra. Guverner Ignacio Torres javno nudi milijunske nagrade za hvatanje navodnih piromana, nazvavši ih „niskovićima”, no kritičari tvrde da se time prikriva dublji problem – sustavno slabljenje institucija koje bi šumu trebale štititi.
Ključna točka spora je prijedlog potpune derogacije dijelova Zakona o upravljanju vatrom (Ley 27.604). Taj je zakon dosad zabranjivao bilo kakvu promjenu namjene zemljišta 30 do 60 godina nakon požara, čime je činio podmetanje vatre ekonomski besmislenim. „Agenda 2026” ukida tu zaštitu: čim se pepeo ohladi, spaljena površina može se prenamijeniti u građevinske parcele ili rudarske koncesije pod krinkom „revitalizacije”.
Još je osjetljivije pitanje vode. Patagonija se suočava s najtežom sušom u šest desetljeća, a novi paket zakona slabi ograničenja prodaje zemlje stranim investitorima i proširuje im pravo na crpljenje rijeka i jezera. Kritičari upozoravaju da će lokalne zajednice i poljoprivrednici ostati bez pristupa ključnim vodnim izvorima.
Sindikati vatrogasaca podsjećaju da je Nacionalnoj službi za upravljanje vatrom nedavno smanjen proračun, pa terenski timovi rade s potrošenom opremom dok cijene goriva rastu. Istodobno, predsjednik Javier Milei na društvenim mrežama zahvaljuje „herojima na frontu”, ali njegova administracija gura zakonodavne izmjene koje te iste heroje čine posljednjom linijom obrane – i to samo dok šuma postoji.
Prolazna kiša donijela je predah seljanima u Rincón de Lobos, no dugoročna prognoza ostaje tamna. Ako „Agenda 2026” prođe neizmijenjena, iduće bi ljeto, upozoravaju ekološke udruge, moglo donijeti manje posla za vatrogasce – ne zato što će biti manje požara, nego zato što nakon njih više neće ostati ništa što država smatra vrijednim spašavanja osim privatnih parcela.