Publicist i sveučilišni profesor Ivica Šola u kolumni se ponovno osvrnuo na – kako kaže – neutaživu potrebu dijela javnosti da u svakoj prigodi „lovi ustaše”, ali i na naviku Hrvata da se, unatoč relativno dobrom životnom standardu, stalno žale.
Šola piše da se taj lov pojačao uoči i nakon nedavnog koncerta Marka Perkovića Thompsona. Prema njegovu opisu, „profesionalni lovci na ustaše” obilazili su ne samo mjesto koncerta nego i „kilometrima udaljene birtije” ne bi li pronašli sporni simbol ili povik. „Ustaše i ove godine, kao šljive lani u Slavoniji, slabo urodile”, zaključuje kolumnist.
U drugom dijelu teksta Šola prepričava razgovore s prijateljima iz zapadnih zemalja. Oni, kaže, ne mogu razumjeti kako je moguće da se Hrvati žale na život dok su im kafići i restorani puni čak i usred radnog dana. „Zašto Hrvati toliko kukaju?”, citira njihovo pitanje i kontrastira ga s „ležernim ritmom” domaćeg društva.
Autor podsjeća da je tijekom ratnih i gospodarski težih vremena u Hrvatskoj zabilježena veća razina optimizma nego danas, što smatra paradoksom vrijedi li istražiti. Pritom poziva na odmak od crno-bijelih povijesnih podjela i pesimistične retorike: kako bi se, navodi, fokus s neprekidnog jadikovanja preusmjerio na ono čime se zemlja može ponositi.
Zaključuje kako bi promjena mentaliteta mogla pomoći hrvatskom društvu da iskoristi vlastite potencijale, umjesto da se stalno vraća na teme Drugog svjetskog rata i opće nezadovoljstvo, usprkos punim terasama kafića na svakom koraku.
