Vukovarski branitelj i sociolog Renato Matić pred skoru obljetnicu 18. studenoga, kada Hrvatska obilježava pad Vukovara, upozorio je na pojačane napetosti i instrumentalizaciju sjećanja.
„Bolje da nikada nitko to nije doživio, ali oni koji su doživjeli, imaju to iskustvo koje vjerujem da ne žele nikom drugom. Izgubiti svoj grad, izgubiti najbolje prijatelje, izgubiti članove obitelji, i to ni iz čega. Ta priča uvijek ostaje”, prisjetio se Matić ratnih dana.
Po njegovim riječima, studeni svake godine iznova otvara rane, a tragedija 1991. nadilazi samo Vukovar: „Ovo je užasno tužan i strašan mjesec, barem što se tiče Hrvatske.”
Premda tisuće ljudi dolaze komemorirati žrtve bez namjere radikalizacije, sociolog tvrdi da se upravo u to vrijeme aktiviraju interesne skupine koje profitiraju od sukoba. „One točno znaju da putem radikalizacije govora i kroz medije vrlo lako prenose ono što ljudi ne žele zapravo čuti, ali slušaju, i oko toga okupljaju vlastite emocije i vlastite stavove”, rekao je.
Matić povezuje aktualne incidente – od navijačkih okršaja do napada na novinare i otkazivanja javnih događanja – s istim scenarijem poticanja napetosti. Izdvojio je primjer ultras-skupina iz različitih gradova koje, kako kaže, unatoč međusobnim razlikama „pred javnošću i pred policijom, oni isto izgledaju”.
Smatra da su institucije imale alate za sprečavanje eskalacije: „Vlada je ta koja ima poluge da nešto pokrene ili da nešto zaustavi. Ja ne mogu vjerovati da su to tek tako prepustili.”
Naglasio je kako se gotovo svake godine krajem srpnja i u studenome “nešto zakuha”, zaključivši: „Definitivno netko od toga ima interes. Prije svega politički. Kakav god on bio.”
Matićev apel stiže uoči još jednog Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, podsjećajući da se kolektivna trauma ne bi smjela pretvarati u poligon za dnevno-političke obračune.