Kultura u Hrvatskoj sve se manje promatra kroz estetiku i stvaralačku vrijednost, a sve više kao poligon za politička svrstavanja, upozorava izv. prof. dr. sc. Krešimir Krolo s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru.
„Kultura je postala alat ili oružje kulturnih ratova, pa se svaka distinkcija u umjetničko-kulturološkoj proizvodnji sve više razvrstava ne nužno prema klasnim parametrima potrošnje, nego prema političkima”, ističe sociolog.
Prema njegovu viđenju, ono što je nekada bilo tek „politički implicitno” u umjetničkom izrazu danas se eksplicitno koristi za razdvajanje i sukobljavanje publike. Moderni, progresivni ili urbani sadržaji često se automatski etiketiraju kao „lijevi”, „woke” ili „anacionalni”, dok desni i radikalno desni akteri sebi prisvajaju nasljeđe tradicijske kulture.
Krolo tvrdi da se „šareni dijapazon kulture, koja se teško može svesti u ‘ili-ili’ kategorije”, sustavno pretvara u identitetsko-političko pitanje. Primjer za to vidi u koncertima i opusu Marka Perkovića Thompsona, ali i u sve češćem otkazivanju izložbi i festivala koji ne sadrže „snažan etnonacionalni narativ”.
Rezultat je, dodaje, atmosfera u kojoj se svako umjetničko djelo ili kulturni događaj prvo mjeri prema političkoj lojalnosti, a tek potom prema estetskoj ili društvenoj vrijednosti. „Sve što nije dio desne i radikalno desne identitetske priče svodi se na nešto što nije ‘hrvatsko’”, kaže Krolo, upozoravajući da takva praksa osiromašuje javni prostor i guši pluralizam.
Sociolog zaključuje da bi povratak kulturne rasprave na njezino izvorno polje – kvalitetu i raznolikost stvaralaštva – bio ključan korak prema smirivanju sve žešćih identitetskih sukoba.
