Rat u Ukrajini ponovno je otvorio stara pitanja o (ne)jedinstvu Europske unije. Sociolog dr. sc. Josip Bilić, viši asistent na zagrebačkom Institutu za društvena istraživanja, upozorava da svaka velika kriza – od financijske 2008. nadalje – razotkriva pukotine, ali istodobno tjera članice prema dubljem povezivanju.
„Krize doista služe kao svojevrsni lakmus-papir stanja i dinamika unutar EU-a”, kaže Bilić, podsjećajući da je bivši šef Komisije Jean-Claude Juncker čitav niz izazova nazvao polikrizama.
Višeslojni udar rata u Ukrajini
Rat protiv Ukrajine donio je sigurnosnu, gospodarsku, identitetsku i energetsku dimenziju. Većina članica brzo je pristala na sankcije Moskvi, premda je mađarski premijer Viktor Orban glasno negodovao. Sociolog zaključuje da je upravo usvajanje paketa sankcija, unatoč otporu dijela istoka, demonstracija realne moći Unije.
Europa regulira – ali tko odlučuje?
Prema Biliću, klišej „SAD inovira, Kina kopira, Europa regulira” i dalje opisuje percepciju birokratizirane Unije. No on krivnju ne vidi samo u briselskim institucijama, nego i u "motoru EU-a", Francuskoj i Njemačkoj, koje još nisu jasno zacrtale koliko duboku integraciju žele, ni kako će se Unija braniti – unutar ili izvan NATO-a.
Iranski sukob zasad ne razdvaja
Za razliku od rata u Iraku 2003., aktualni oružani sukob u Iranu 2026. zasad nije produbio pukotine među europskim državama. Bilić predviđa da bi se nesuglasice ipak mogle pojaviti, posebno ako Washington ponovno zaobiđe međunarodne institucije.
Nova retorika – stara ovisnost
Od Strateškog kompasa za sigurnost i obranu (2022.) do inicijative Readiness 2030. i Europskog obrambenog fonda, Bruxelles danas govori jezikom sigurnosti i „europskog suvereniteta”. Ipak, Bilić podsjeća da temeljni ugovori Unije nikada nisu predviđali samo tržište: politička i obrambena dimenzija oduvijek su bile tu.
Na kraju upozorava kako bi, unatoč trenutačnoj militariziranoj retorici, ekonomija i energetika ponovno mogle preuzeti ulogu ključnih integracijskih poluga – osobito ako se europska industrija naoružavanja pokaže preskupom ili presporom.
„Sigurnost je sada u prvom planu, ali dugoročna kohezija Unije ovisit će o tome kako riješiti cijenu energije, tehnološki razvoj i ravnomjeran gospodarski rast”, zaključuje zagrebački sociolog.
