Položaj novorođenčeta ostavljenog u zagrebačkom „prozoru života” potaknuo je lavinu pitanja o tome tko u ovakvim situacijama uživa veću zaštitu – dijete ili roditelj koji želi ostati anoniman.
Profesorica obiteljskog prava Aleksandra Korać Graovac upozorava da je očekivanje kako će se majka u krajnjem očaju jednostavno „prepustiti” sustavu nerealno. Umjesto zabrana, predlaže dvije mjere:
- uvođenje mogućnosti anonimnog porođaja u bolnicama;
- licenciranje udruga koje bi, prema jasnim pravilima, upravljale „prozorima života”.
Dok udruge okupljene u inicijativi Betlehem Zagreb tvrde da „prozor života” navodno „stavlja potrebu roditelja za anonimnošću ispred prava djeteta na identitet, podrijetlo i odnos s oba roditelja”, država se suočava s protuargumentom vlastite prakse.
Godinama je, naime, sufinancirala medicinski potpomognutu oplodnju hrvatskih parova u Češkoj, gdje je donacija jajnih stanica i sperme zakonski anonimna. Time je unaprijed znala da djeca začeta na taj način nikada neće moći otkriti identitet biološkog roditelja. Tek nakon upozorenja da bi, poput drugih zapadnih zemalja, mogla biti tužena, Hrvatska je prestala plaćati takve zahvate. Međutim, parovima nije zabranila da istu proceduru, o vlastitom trošku, i dalje obavljaju u Češkoj.
Novi slučaj pokazuje koliko je pravni okvir nedorečen. Dok stručnjaci zagovaraju modele koji bi istodobno štitili i dijete i majku, država i dalje balansira između želje za anonimnošću roditelja i prava djeteta da poznaje svoje podrijetlo.