U Nadbiskupskom vikarijatu u Osijeku održano je predavanje „Gagulanskim jezikom kodirano slavonsko glagoljaštvo”, najnoviji doprinos ciklusu „Jezikom do kulture”. Predavačica prof. dr. sc. Milica Lukić istaknula je da je, usprkos raširenom uvjerenju, Slavonija bila čvrsto upisana u glagoljašku kartu i u srednjem i u novom vijeku.
Najstariji tragovi Rijetki, ali vrijedni primarni izvori – crkvice sv. Dimitrija u Brodskom Drenovcu i sv. Martina u Lovčiću te niz sakralnih objekata duž Orljave – svjedoče o srednjovjekovnoj prisutnosti glagoljaša na prostoru koji se, obuhvaćajući Savu, Dravu i Dunav, proteže sve do zapadnog i istočnog Srijema.
‘Gagulani’ iz Komletinaca Naziv „gagulani” nastao je iskrivljavanjem riječi „glagoljaš” i veže se uz Komletince pokraj Vinkovaca. Ondje je krajem 18. i početkom 19. stoljeća djelovao dalmatinski svećenik don Luka Sučić. Unatoč tadašnjim crkvenim propisima o isključivo latinskoj liturgiji, Sučić je sa župljanima gotovo četiri desetljeća slavio misu na staroslavenskom i čuvao glagoljaške knjige, čime je zadao snažan zamah lokalnoj tradiciji.
Od znanosti do tiskare Predavanje je podsjetilo i na kasnije slavonske glagoljaše – od praktičara do onih koji su pismo proučavali znanstveno. Posebno mjesto zauzima biskup Josip Juraj Strossmayer, pokretač obnove ćirilometodske i glagoljaške baštine u 19. stoljeću. Zahvaljujući njemu i krugu stručnjaka, 1893. je tiskan posljednji glagoljaški misal, poznat kao Parčićev misal.
Zaključak „Slavonsko glagoljaštvo nije epizoda nego dugotrajni kulturni sloj”, poručila je prof. Lukić, naglašavajući da novo istraživanje otvara vrata daljnjem vrednovanju zaboravljenog pisanog i liturgijskog nasljeđa istočne Hrvatske.